Nikola Batušić, Dunja Fališevac, ur. - Zbornik Nikše Ranjine : o 500. obljetnici (1507.-2007.) : zbornik radova sa Znanstvenog skupa, Zagreb, 21. i 22. studenog 2007.

U Zagrebu je, u organizaciji Razreda za filološke znanosti i Razreda za književ­nost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 21. i 22. studenoga 2007. godine odr­žan znanstveni skup Zbornik Nikše Ranjine - o 500. obljetnici (1507. - 2007.). 

Na skupu je podneseno više referata koji su se pozabavili raznim aspek­tima najstarijeg zbornika hrvatskih svjetovnih pjesama nastavljajući na istraživanja kojima je taj kodeks više od sto godina bio predmetom raznolikih filoloških anali­za. Ti se referati pojavljuju sada u knjizi koju su uredili Nikola Batušić i Dunja Fališevac.

 
"Zbornik Nikše Ranjine", kodeks što gaje 1507. godine počeo zapisivati još kao dječak dubrovački plemić Nikša Ranjina (1494 - 1582) i koji okuplja više od 800 svjetovnih, mahom ljubavnih pjesama poznatih i nepoznatih dubrovačkih renesansnih pjesnika, od neprocjenjive je vrijednosti i značenja za hrvatsku ranonovovjekovnu književnost: on simbolično označava početke svjetovne književnosti na hrvatskom jeziku. Razumljivo je stoga daje od po­četaka utemeljenja filologije kao znanosti bio u centru književnopovijesnih i jezičnopovijesnih istraživanja i prosudbi. 

Od Jagićeva, prvog izdanja kodek­sa u seriji "Stari pisci hrvatski" Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Pjesme Šiška Menčetića Vlahouića i Gjore Držića, skupio V. Jagić, Stari pisci hrvatski, knjiga druga, Zagreb 1870), a posebice od tekstološki kritičnijeg drugog izdanja (Pjesme Šiška Menčetića i Gjore Držića, i ostale pjesme Ranjinina zbornika, drugo, sasvim preudešeno izdanje, priredio M. Rešetar, Stari Pisci hrvatski, knjiga II, Zagreb 1937).

Zbornik je inicirao temeljna i ključ­na pitanja hrvatske književne i jezične povijesti: 

- Zbornik je bio relevantan materijal za analizu jezika dubrovačke književnosti, za proučavanje početa­ka hrvatske svjetovne književnosti, predmet relevantan za istraživanje pr­venstva i početaka sekularne književnosti na hrvatskom jeziku (pitanje prvenstva na relaciji Dubrovnik - Split), a ponajviše je on bio korpus na kojeij, su se književnokomparativno preispitivale sastavnice i obilježja pjesama što se nalaze u Zborniku (trubadursko-provansalski odjeci, utjecaj Petrarkina Kanconijera, odrazi antičkog ljubavnog pjesništva, poticaji talijanskog dvor. skog pjesništva, možebitne stilizacije domaće folklorne lirike u pjesmama "na narodnu", odnos prvih ljubavnih pjesnika na hrvatskom jeziku prema hrvatskoj humanističkoj, latinističkoj lirici). 

- na korpusu pjesama Ranjinina zbornika lomila su se filološka koplja oko kronološkog prvenstva Šiška Men­četića i Marka Marulića, preispitivao se duh i mentalitet njihova amoroznog diskursa, istraživao se doprinos pjesnika Zbornika mlađoj ljubavnoj lirici koja je tijekom 16. i u 17. stoljeću nastajala u Dubrovniku, istraživala su se najstarija obilježja književnog jezika starih Dubrovčana, pitanja najstarije hrvatske versifikacije i brojni drugi kulturološki relevantni problemi.

Jednom riječju, Ranjinin zbornik, kojega je izvornik nažalost nestao u II. svjetskom ratu, zauzeo je simbolično i emblematsko mjesto kodeksa koji je označio ne samo početak svjetovnog, ljubavnog skladanja na narodnom jeziku nego je i europeizirao hrvatsku književnu kulturu i uveo je u ozračje europske književne baštine.

U kulturnom pamćenju Zbornik Nikše Ranjine postao je zaštitni znak hrvatskog ljubavnog pjesništva, one tradicije koju su i u 20. stoljeću evocirali brojni hrvatski lirici, od Tina Ujevića do najmlađih pjesnika te uvelike pridonio da se dubrovačka književna baština prihvati kao središnja nacionalna književna tradicija.