Ivan Supek - Ruđer Bošković : vizionar u prijelomima filozofije, znanosti i društva

Ruđer Bošković nije jedan od onih istraživača koji su ušli u povijest znanosti kojim važnim eksperimentalnim otkrićem ili -formuliranjem kakvog zakona o prirodi. Doduše, on je objavio mnogo konkretnih motrenja ili rješenja u matematici, astronomiji, mehanici, optici i geodeziji, ali svaki taj prilog tadašnjem tijeku razvoja nije bio tolik da bi ga postavio medu najveće znanstvenike novog vijeka, kao što su bili Descartes, Galilei, Gilbert, Huygens, Newton, Leibniz ili Euler. A ipak, Bošković se diže medu najveće, i to svojom genijalnom anticipacijom moderne fizike, jednako teorije polja kao i atomistike. Živio je u prijelomno doba filozofije, znanosti i društva da bi mu životno djelo bilo potpunije shvaćeno tek stoljeće kasnije, kad su Fara-day, Maxwellt lord Kelvin, J. J. Thomson, Lenard i drugi pronalazači dublje realnosti prihvaćali njegove ideje. Zacijelo, Boškovićeve su predodžbe bile zavite u filozofiju onog vremena, s jakom baštinom Platona, Aristotela i katoličke skolastike, i rast njegovih misli može se razumjeti samo u tijekovima te velike predaje, iako će on prekoračiti povijesne okvire. U njegovom, 18. stoljeću izvršila se rastava između filozofije i znanosti o prirodi, i BoŠković bit će jedan od posljednjih velikana koji će teorijsku fiziku zvati filozofijom prirode. Ako se u posljednja dva stoljeća filozofija sve više vezala s društvenim znanostima, teško je osporiti da su osnovni spoznajni i etički problemi jednako sadržani u znanosti i filozofiji. V tom smislu ostao je BoŠković aktualan za filozofiju.