Vladimir Pezo - Pravni leksikon

Pravni leksikon prvo je univerzalno leksikografsko djelo na hrvatskom jeziku, s istoznačnicama na engleskom, njemačkom i francuskom jeziku, koje sustavno i cjelovito obraduje pravo i pravnu znanost. Leksikografski zavod Miroslav Krleža izdanjem Pravnoga leksikona ostvaruje tako program svojega utemeljitelja, koji je još 1954. istaknuo potrebu izradbe »enciklopedije pravnih i društvenih nauka«. Otad su pravo i pravna znanost pregledno i fragmentarno obrađivani u Općoj i Pomorskoj enciklopediji, u Pomorskom leksikonu, Hrvatskom općem leksikonu, Ekonomskom leksikonu i Općem religijskom leksikonu, a životopisi istaknutih pravnika osobito u Hrvatskom biografskom leksikonu. Prva pravna djela na hrvatskom jeziku crpla su gradu iz pravnih vrela, kulturno-povijesnih spomenika: Bašćanske ploče (1105), statuta hrvatskih i dalmatinskih srednjovjekovnih gradova (1220-1305), Vinodolskoga zakona (1288), hrvatskoga kajkavskoga izdanja Decretuma (1574) I. Pergošića - što je, uz Prinos za hrvatski pravno-povijestni rječnik V Mažuranića (1908-22), postalo temeljem pravnopovi-jesnoga istraživanja. Mnogobrojna izdanja Narodnih novina od 1952., Informatorovi pravni rječnici (1965-75) i Masmedijini pravni i poslovni rječnici (1990-2000) vrijedna su djela što obraduju pravo i pravnu terminologiju na hrvatskom jeziku. Tijekom 230 godina postojanja Pravni fakultet u Zagrebu marom svojih nastavnika objavio je bogatu pravnu literaturu, osobito udžbeničku, a 1983. započeo rad na Pravnoj enciklopediji. Nakon pet godina razradbe koncepcije i prikupljanja grade, s Leksikografskim zavodom zaključen je 1988. ugovor o preuzimanju i izdavanju te enciklopedije, ali je ostala nedovršena i rad je na njoj 1991. obustavljen. Donošenjem Ustava Republike Hrvatske 1990. hrvatsko pravo našlo se pred korjenitim promjenama društvenih odnosa i novim državnopravnim strukturama. Posljednje desetljeće XX. st. u znaku je Domovinskoga rata, obrane slobode i suvereniteta, mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja te pravnoga uređivanja neovisne, socijalne, demokratske i međunarodno priznate države. Provesti ustavno načelo po kojem vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana izniman je pravnički izazov uspostave hrvatske državnosti: neposrednim odlučivanjem i izborom predstavnika u sva tijela državne vlasti, uvođenjem demokracije, privatnih vlasničkih odnosa, tržišnoga gospodarstva, zaštite ljudskih prava, višestranačkoga političkoga i parlamentarnoga sustava, izgradnjom samostalne zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti. Razvoj Republike Hrvatske ovisi o ulozi i funkcioniranju pravne države, primjeni pravnoga ustroja, društvenoga morala, dosegnutih normi europskoga prava te o stabilnim odnosima i suradnji u regiji. Mnogobrojnim reformama sustav se poboljšava, ali učestale izmjene i dopune zakona unose pravnu nestabilnost, a nerijetko kratkoročna rješenja nisu znanstveno približena ni usustavljena. U takvim okolnostima kodifikacija hrvatskoga zakonodavstva nije moguća, a započetim pregovorima Republika Hrvatska pred vratima je Europske unije i NATO, pa prilagodba europskim standardima i propisima ima prednost pred sistematiziranjem ukupnosti vlastitih normi i pravila. Prihvaćanjem projekta Pravnoga leksikona potkraj 2002. Leksikografski je zavod, svjestan svoje društvene uloge, odlučio upravo zbog tih razloga pripremiti cjelovito pravno znanstveno i stručno djelo.