Hrvoje Kačer, Aldo Radolović, Zvonimir Slakoper - Zakon o obveznim odnosima s komentarom

Ustav u pravilu sadrži dosta široke, elastične odredbe od kojih veći dio i nije lako izravno primijeniti bez dodatnog pozivanja na neku nižu zakonsku normu. Na zakonskoj i podzakonskoj razini razlikujemo dispozitivne (ius dispozitivum) i kogentne (ius cogens) pravne norme, između kojih postoji značajna razlika. Pojednostavljeno, zakonodavac je naglašeno zainteresiran za dosljednu primjenu kogentnih pravnih normi koje smatra posebno važnim za pravni poredak, za pravu sigurnost, za vladavinu prava. Glede dispozitivnih pravnih normi stvari stoje bitno drukčije. Zakonodavac nudi određena rješenja, ali na njima ne ustraje, nego ih nameće samo u slučaju da stranke ne odrede drukčije. One kogentne vrijede neovisno, čak i protiv volje stranaka i stranke na to ne mogu utjecati, osim tako da uopće ne stupe u neki pravni odnos (ako to u cijelosti ovisi o njihovoj volji, što npr. kod izvanugovorne odgovornosti nije odnosno ne mora biti slučaj). Kod dispozitivnih pravnih normi, naprotiv, sve ovisi o strankama koje mogu svojom voljom postići primjenu dispozitivne pravne norme (bilo na način da se uopće ne očituju u tom dijelu ili da ponove ono što je dispozitivno propisano) ili postići nježnu neprimjenu (što moraju učiniti isključenjem dispozitivne pravne norme). U ovom članku odnosno načelu koje sadrži ovaj članak pravno...