Arjana Miljak - Življenje djece u vrtiću : novi pristupi u shvaćanju, istraživanju i organiziranju odgojno-obrazovnog procesa u dječjim vrtićima

Knjiga se sastoji od sedam poglavlja (Vrtić- velika brižljiva obitelj, Učenje djece u ustanovi, Novi pristupi u oblikovanju okruženja u ustanovi, Odgajatelj, istraživač svoje odgojno-obrazovne prakse, Vođenje ustanove, Suvremeni pristupi stručnom usavršavanju i profesionalnom razvoju odgajatelja i stručnih suradnika u ustanovi, Umjesto zaključka) i Literature na hrvatskom i engleskom jeziku. Ukupno ima 208. stranica i 1050 fotografija U sklopu drugog i trećeg poglavlja priložen je veliki broj slikovnog materijala koji ilustrira i pomaže u objašnjenju onoga o čemu se u tim poglavljima raspravlja a raspravlja se o temeljnim pitanjima odgoja i obrazovanja, učenja i razvoja djece rane dobi u ustanovama. U tim poglavljima slikovnim prilozima sudjelovali su i odgajatelji suradnici u ovom istraživanju odgojne prakse. Na taj način potvrđuje se teza, koja se provlači kroz sva poglavlja ovog rada: odgojnu praksu mogu mijenjati samo oni koji su u izravnom odnosu s njom i to onda kad se nauče ili kad počnu vidjeti i čuti svako pojedino dijete i okruženje u kojem oni žive. Zatim se u knjizi problematizira uređenje i organizaciju dječjih vrtića( koja se nije mijenjala već dugi niz godina) i predlaže model sličan velikoj brižnoj obitelji što znači tako pedagoški pripremljeno i oblikovano koje će djecu i odrasle poticati na druženje, na učenja, i na komunikaciju. Učenju pak djece rane dobi u ustanovi pristupa se kao sastavnom djelu njihova življenja jer „ djeca živeći uče i uče živeći“ Četvrto poglavlje predstavlja preokret u načinu promatranja odgojno-obrazovnog rada i prakse općenito, dajući naglasak na praktičara - odgojitelja ili učitelja koji postaje istraživač svoje odgojno-obrazovne prakse istodobno odgovoran za napredak u svakodnevnom radu i u promjenama koje poduzima. Zatim se raspravlja o vođenju ustanove i to organizacijskom i pedagoškom. Vođenje institucije odgoja i obrazovanja na svim razinama je poseban problem kako suvremena znanstvena istraživanja s područja organizacijskih znanosti jasno ističu. U tom dijelu naglašava se ulogu pedagoga kao pedagoškog lidera odgovornog za organizaciju odgojno-obrazovnog procesa ali i kao znanstvenog praktičara koji suvremena postignuća stvaralački prevodi u odgojno-obrazovnu praksu i iz prakse stvara teoriju( gradbenu). U šestom se dijelu ističe važnost stručnog usavršavanja djelatnika i njihov profesionalni razvoj koji bi se najvećim dijelom trebao vršiti u ustanovi a manje izvan nje. U tom se dijelu ističe važnost transformirajućeg znanja za razliku od informirajućeg koji se stječe na organiziranim stručnim predavanjima ali koji nema snagu mijenjanja odgojne prakse. U dijelu, pod nazivom: Umjesto zaključka ističe se kako ova problematika nema konačnog zaključka niti završetka jer se kontinuirano nastavlja, razvija se kako se razvija društvo i istraživanje odgojne prakse. Predlažu se smjernice koje bi mogle, ako ih se budu pridržavali u radu i organizaciji vrtića, rezultirati kvalitetnijim stručnim usavršavanjem ne samo odgajatelja nego i svih stručnih djelatnika u ustanovi.