| Žanr | Stručna literatura - Znanje - Učenje - Obrazovanje/školstvo - Visokoškolsko obrazovanje |
| Izdavač | Centrum |
| Prevoditelj | - |
| Vrsta uveza | Meki |
| ISBN13 | 9789535542001 |
| ISBN10 | 9535542001 |
| Godina | 2008 |
| Broj stranica | 236 |
| Format | 23,5 cm |
| Obavijest |
23,24 knjiga nije dostupna Obavijesti me |
Knjiga dr. sc. Žarka Paića, docenta na Studiju modnog dizajna Tekstilno-tehnološkog fakulteta i gosta predavača na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, "Vizualne komunikacije – uvod" teorijska je studija o novom interdisciplinarnom predmetu na granici društvenih, humanističkih i kulturalnih znanosti.
Analiza vizualnih komunikacija istodobno je metodološki i epistemološki usmjerena spram semiotike vizualne kulture kao komunikacijskog sustava. Unutar njega se raščlanjuju:
1. suvremene teorije slike;
2. medijska umjetnost;
3. problem nadilaženja granica povijesti umjetnosti masovne/popularne kulture unutar humanističkih znanosti;
4. jezik vizualnosti i strategije novog masovnomedijskog pristupa društvu;
5. paradigme vizualnog komuniciranja.
Vrijednost je ove knjige što pokazuje dosege dosadašnjih relevantnih studija o tom problemu, ali kritički revalorizira intencije za artikulacijom neke nove disperzivne i fluidne "ontologije kulture" za naše doba, koja bi vizualne komunikacije proglasila nadomjestkom za semiotiku filma, masovne kulture i medijske umjetnosti.
Žarko Paić radikalno izlaže nemogućnost novih estetika nakon kraja estetske autonomije moderne umjetnosti. Vizualne komunikacije nisu stoga pozitivni način izlaganja nove slike u doba postmoderne, nego ono što se na tragu W.J.T. Mitchella – vodećeg teoretičara vizualne kulture i komunikacija – kao i u radovima Leva Manovicha i Dietera Merscha o teoriji medija pokazuje temeljnim problemom kritičkog mišljenja – vizualna konstrukcija kulture kao komunikacijskog sustava u suvremeno doba. Temeljna je teza knjige da se slikovnost našega doba očitava na tri razine kao:
1. ikonički sklop društveno-kulturalnih odnosa različitih sfera komunikacije;
2. vizualni preokret u kojem slike više nisu nadomjestak teksta nego autonomne moći novog metadiskursa medija;
3. znak identiteta pojedinaca i skupina u umreženim društvima.
Nastala kao plod ciklusa predavanja na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, ova knjiga sveobuhvatnošću teme i širinom znanstvenog pristupa nadilazi svoju početnu ambiciju - da studentima humanističkih disciplina pruži osnovni uvid u suvremene probleme slike i umjetnosti - i promiče se u vrlo ozbiljan uvod u cijeli niz problema teorije i prakse vizualnosti danas.