Riccardo Guastini - Sintaksa prava

Opća teorija prava neosporno čini temelj pravne naobrazbe. Za svakog je pravnika, ali
i za studenta prava, razumijevanje navedene materije, ne samo neophodno za bavljenje
pravom, nego i nužno za razumijevanje biti, kako pojedinih pravnih instituta, tako i prava
u njegovoj sveukupnosti. U rujnu ove godine iz tiska je izašao prijevod knjige talijanskog
profesora filozofije i teorije prava Riccarda Guastinija – Sintaksa prava. Prijevod je nastao
prema drugom izdanju ove Guastinijeve knjige (Riccardo Guastini, La sintasssi del dritto;
seconda edizione, G. Giappichelli editore, Torino, 2014.), a s talijanskog jezika, uz neznatne
izmjene (kako navodi sam prevoditelj), preveo ju je dr. sc. Luka Burazin, docent na Katedri
za opću teoriju prava i države, na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Knjiga, uz uvod, sadrži šest dijelova koji se didaktično izlažu sljedećim redom: Jezik,
norme, pravo (prvi dio); Pravna dinamika (drugi dio), Ustav i ustavotvorna vlast (treći dio);
Arhitektura pravnog poretka (četvrti dio); Od pravnog poretka do države (peti dio); Tumačenje
(i šire) (šesti dio).
Autor uvodno izlaže osnovne postavke filozofije (pozitivnog) prava (tj. opće teorije prava),
kao i osnove logike, čime ujedno i determinira čitavo djelo. Potrebno je naglasiti kako
je autor u izlaganje teksta ugradio teze (suvremenih) teoretičara prava. Guastini u uvodu
navodi dva moguća objašnjenja odnosa prava, pravne znanosti i filozofije prava. Prvo
moguće objašnjenje tog odnosa je da se pravo, pravna znanost i filozofija prava nalaze
na trima različitim jezičnim razinama. Prema tome, pravo nije ništa drugo doli jezik (skup
normativnih tekstova, diskurs normotvorca); pravna znanost je pak metajezik čiji je jezikpredmet
upravo pravo, dakle ona se u biti sastoji od analize jezika prava; dočim je filozofija
prava metajezik metajezika, čiji je jezik-predmet jezik pravne znanosti. Pojednostavljeno
rečeno: ako se pravna znanost satoji od anlize diskursa „zakonodavca“ (u materijalnom
smislu), filozofija prava se sastoji od analize jezika pravnika. Drugo moguće objašnjenje
odnosa prava, pravne znanosti i filozofije prava određuje pravnu znanost kao rad (koji se
sastoji u tumačenju i pravnom konstruiranju), kojim se odgovara na pitanja „o pravu“ (Što
se pravom određuje?), a nasuprot tome, filozofija prava je čisto pojmovni pothvat kojim se
odgovara na probleme formuliranja i organiziranja znanja. Ključna razlika između filozofije
prava i pravne znanosti, prema ovom objašnjenju, je u tome što različita rješenja nekog
pravnoznanstvenog problema dovode do relevantnih posljedica po sadržaj samog prava,
dočim različita rješenja nekog filozofskopravnog problema utječu tek na način opisivanja
prava, no nikako ne utječu na utvrđivanje sadržaja samog prava. (iz prikaza Karlo Kožina)