Anči Leburić ... et al. - Pogledi na Bolognu s Filozofskog fakulteta u Splitu + CD

Studija pod naslovom „Pogledi na Bolognu s Filozofskog fakulteta u Splitu“ čije su autorice Anči Leburić i Sanja Čurković-Kalebić, autor Ivan Perić, te Katarina Konsa i Marijana Ančić predstavlja rezultate institucijskog istraživanja koje je realizirano tijekom 2006. godine. Nakon što su se izložile temeljne odrednice i ciljevi visokoobrazovne reforme u Republici Hrvatskoj, a koja je promovirana pod sintagmom „implementacija Bologne“, u studiji se prikazuju učinci toga procesa već tijekom prve godine njegove provedbe na Filozofskom fakultetu u Splitu. Prikazuju se svi postojeći studiji, njihovi studentski kapaciteti i organizacija nastavnoga procesa sa svim detaljima koji je prate – od načelne strukture nastavnih predmeta i bodovnog ECTS sustava do analize uspješnosti položenih ispita i ostvarenih bodova u prvom semestru akademske godine 2005./2006.
U metodološki pomno planiranom institucijskom istraživanju kvalitete studija na Filozofskom fakultetu u Splitu artikuliran je sociološki pristup. Temeljni cilj ovoga empirijskog projekta bio je utvrditi jesu li i u kojoj mjeri ostvareni utjecaji Bolonjske deklaracije tijekom njezine implementacije u nastavne programe i planove svih studijskih grupa. Stoga su u opsežnom anketnom istraživanju primijenjena četiri (4) različita pismena upitnika, namijenjena različitim skupinama ispitanika/-ca. To su bili studenti, nastavnici i osoblje koje je po prirodi svojega posla u izravnom kontaktu s prethodnim dvjema ispitivanim skupinama respondenata.
U studiji se ilustriraju stvarni učinci i posljedice reformiranja nastavnih i studijskih programa, što je podrazumijevalo baratati konkretnim stavovima i (pro)cjenama ispitanika i ispitanica koji su bili vezani uz niz istraživačkih aspekata. Stoga je taj proces ispitivanja moguće odrediti kao quality assessment (QA) i u tom ga kontekstu tretirati evaluacijskim. To znači da se u tom kontekstu nisu propitivali dojmovi, percepcije ili želje i potrebe ispitanika/-ca, već njihove konkretne interakcije, stupnjevane (prema različitim stupnjevima intenziteta) i valorizirane (na metrijski valjane načine).
Temeljna istraživačka metoda bila je strukturirani intervju, kombiniran s metodom ankete. Terenska faza istraživanja realizirana je tijekom travnja i svibnja 2006. godine i to nakon završetka ispitnih rokova i poslije zimskoga semestra. Na različitim metodološkim razinama ispitivane su i mjerene sociodemografske, obrazovne, interakcijske i kulturološke varijable, a distribuirale su se na individualnoj, kolektivnoj i društvenoj istraživačkoj razini. Na studijskoj razini, koja je podrazumijevala fakultetsku, odnosno razinu odsjeka, ispitivani su aspekti implementacije Bologne, te varijabla kvalitete (QA).
Istraživački se uzorak sastojao od svih studenata/-ica Filozofskog fakulteta u Splitu koji su u akademskoj godini 2005./2006. odslušali prvi semestar studija, a činila su ga ukupno 444 studenta i studentice, koji su tada bili/-e brucoši/-ce na FF-u u Splitu i svi su studirali na ukupno devet (9) preddiplomskih studija. Od planiranih intervjua sa studentima i studenticama ostvareno ih je samo 73%, a od onih planiranih s nastavnicima/-cama ostvareno je samo njih 60%, što su autorice ocijenile nazadovoljavajućim. Skupinu osoblja činili su zaposlenici/e studentskih službi, fakultetske knjižnice i informatičke službe Fakulteta i svi su se oni u 100%-nom obujmu odazvali istraživanju.
Nakon detaljne analize sociodemografskih obilježja ispitanika i ispitanica u studiji se u daljem tekstu iznose empirijske generalizacije dobivene obradom rezultata svih četiriju anketnih istraživanja. Autorice su, naime, njihove empirijske segmente u interpretacijskoj fazi međusobno integrirale i povezale u skladnu (interpretativnu) cjelinu. Nastojeći razumjeti i objasniti, a ne samo predstaviti dobivene empirijske nalaze, elaboriraju se prosječne studentske percepcije zajedno s deskripcijama studentskog i nastavničkog ponašanja i djelovanja. Zapravo, u čitavoj se studiji interpretacijski isprepliću prikazi mišljenja, stavova i ocjena i studentske populacije i ostalih sudionika i sudionica nastavnoga procesa (profesora, nastavnika, suradnika), ali i ostaloga osoblja (iz studentskih službi, knjižnica i informatičke službe), bez čijega bi udjela de facto bilo nemoguće organizirati i efikasno provoditi reformske zahtjeve uvezene Bologne.
U preporukama istraživačica i istraživača evidentan je pokušaj da se na koncizan, jasan i pregledan način iznesu prijedlozi kojima bi se u fakultetskom okružju moglo efikasnije djelovati, posebno u razvojnom smislu. Tako bi se na temelju istraživačkih rezultata ubuduće funkcioniralo primjerenije onome ili u užoj korelaciji s onim što uistinu Fakultet kao takav posjeduje u svim mogućim smislovima koji interferiraju s izvođenjem nastave, ali i šire sa studentskim životom i radom.
Konstatira se da će uključivanje svih profesora, asistenata i suradnika u procese evaluacije nastave biti dugotrajan i složen posao. Stoga autori studije smatraju da će društvenost toga procesa uvjetovati, ali i razvijati suštinu i kvalitetu sveučilišne istraživačke kulture u Splitu. Ističu kako je vrlo važno da se osim (1) planiranja, oblikovanja i provedbe evaluacija svi dobrovoljno i afirmativno uključuju u (2) izvještavanje, interpretiranje i raspravljanje o rezultatima evaluacija, te da konstruktivno (3) dogovaraju i programiraju korištenje evaluacijskih rezultata. Iako je nastavnički kadar na Filozofskom fakultetu u Splitu ocijenjen visokim ocjenama, ipak bi bilo nužno na razini fakultetskih odsjeka javno raspraviti dobivene nalaze, te donijeti konkretne odluke o njihovu korištenju. Primjenjivost istraživačkih spoznaja i istraživačkih rezultata zapravo je bio jedan od ključnih ciljeva ovoga institucijskog istraživanja.
Dalje se predlažu razne aktivnosti na temelju kojih bi se adekvatnije izrađivali i razvijali institucijski mehanizmi za praćenje kvalitete, s usporednim determiniranjem mehanizama podizanja razine odgovornosti svih subjekata nastavnog procesa. Istovremeno se na taj način sugeriraju i mogućnosti planiranja plodonosnijih i svrhovitijih evaluacija. Zanimljiv je u tom kontekstu stav autorica o nužnosti razvijanja istraživačkih mehanizama koji će dokidati stereotipe o evaluaciji kao sinonimu kontrole, cenzure, moći, sankcija, ponižavanja, obrane, konflikata itd. Nameće se, prema tome, stav po kojem bi evaluacijski proces svakako bio inicijator i promotor intenziviranja zajedništva fakultetskog bića. Taj entitet svakako karakterizira pluralnost i višestruko dimenzionirana sadržajnost.
Na kraju studije nalazi se vrlo bogata, sistematizirana i relevantno tablično i grafički prikazana sva raspoloživa empirijska građa iz ovoga institucijskog istraživanja. Osim što se u cijelosti predstavljaju svi empirijski (anketni) podaci, u prilozima su dani i svi relevantni metodološki aspekti kako bi se javnosti što kompletnije predstavili svi korišteni metodološki postupci i tehnike.