Aleksandra Vasiljeva - Bolesti dišnih organa

Ako bi umjesto knjige o prehladama trebalo snimiti film o njima, ja bih to napravila ovako. Prvi kadar. Jesen. Usamljeni putnik čeka na tramvajskoj stanici, koja je izložena vjetru sa svih strana. On je već prehlađen, nos mu je „začepljen" i šmrče. Oči mu suze. Povremeno kiše. Drugi kadar. Zima. Isti putnik na istoj tramvajskoj stanici s istim problemom; oči koje suze, „začepljen" nos, šmrcanje. I tako dalje sve do ljeta, kada nasuprot svim prognozama naš izmučeni putnik s ispoljenim znacima prehlade očekuje svoj tramvaj. Pouka - prehlada je moguća bez obzira na godišnje doba.
Prehlada po zimi, prehlada u proljeće, jesenska ili ljetna prehlada - pojava je podjednako neugodna. Dakako može se glumiti kako za vas prehlade ne postoje i hrabro neprimjećivati sve njezine popratne simptome. Ali tada vas očekuje nezavidna uloga našeg stalno prehlađenog putnika. Očigledno zanemarivanje ovog „laganog" oboljenja prije ili kasnije pretvorit će se u ozbiljan problem. Zato razmislite i odlučite sami, hoćete li se liječiti ili nećete. A najvažnije je kako ćete se liječiti...