Grupa autora - Toponimija otoka Šolte

Ribari su znam znali reći: Tȏ je táko nādȉmak. Svȁkā sȉka jȅma ȉme da znãš dȉ sȉ bācȋ mrȉžu, dȉ ti je pȍšta. Često smo čuli i pojašnjenje kao: A, ćȇrce mojȁ... A zãšto se particȅla táko zovȅ, a tȏ jȏn je nādȉmak! Svȁka ȍgrada ȉmā svȏj nādȉmak. A kakȍ bi znȃ di grẽš da zȇmje nĩmadu svȏj nādȉmak.

Nažalost, rijetki su danas oni kojima je „nadimak“ orijentir za bacanje mreža i uopće kretanje i snalaženje unutar otoka kao i uz njegovu obalu. Rijetki su oni koji se tim prostorom kreću razmišljajući o njemu. Rijetki su oni koji „nādȋmke“ shvaćaju kao imena s cjelovitim značenjem, onim koje je slikopis šoltanskoga života i krajobraza bilo vidljivoga bilo onoga koji je danas zauvijek izgubljen zajedno s njegovim značenjem. Stoga je rekonstruiranje te mreže toponima posao od iznimne važnosti jer to nazivlje u suvremenom svijetu postaje nepotrebno; odbacuje se sustav imena i pritom gubi dragocjena povijesna dimenzija prostora. Brisanjem te mreže orijentira u suvremenom svijetu puca Arijadnina nit koja nas vodi u labirint vremena i pomaže potpuno razumjeti ono što nas u procesu toponimizacije najviše od svega zadivljuje – imaginacija ljudskih formi u prirodnim oblicima.