Grupa autora - Jeziku je svejedno

Što je pravilno—ići kod doktora ili ići doktoru? Pričamo li francuski ili ga govorimo? Živi li netko nedaleko Zagreba ili nedaleko od Zagreba? Ako si postavljate ovakva pitanja, ako mislite da slabo vladate svojim jezikom i zbog toga se bojite pisati i javno govoriti, ako vas ispravljaju ili vi ispravljate druge, ako se sablažnjavate nad time kako drugi govore, ako mislite da je standardni jezik najbolji, najlogičniji i najprecizniji pojavni oblik jezika, bez kojeg bi nastao komunikacijski kaos i bez kojeg nije moguća intelektualna i znanstvena misao, ako mislite da je glavni posao jezikoslovaca da vas omalovažavaju ukazivanjem na navodne velike pogreške u vašem govoru i pismu, ovo je knjiga za vas.” ——izvadak iz knjige
“Kako autori višeput jasno ističu, njihov rad nije ni na koji način usmjeren protiv standardnog jezika (…) nego je na djelu kritika njegovih ‘samozvanih čuvara’, odnosno kruta, izrazito formalistična preskriptivizma kakav se razmahao nakon hrvatskog osamostaljenja, te prerastao u sredstvo manipulacije i izazivanja jezične nesigurnosti. (…) Troje autora zateklo se, zapravo, u neobičnoj situaciji da tumače ono što je u modernoj znanosti o jeziku samorazumljivo i općeprihvaćeno, naime da se komunikacija ne odvija u kontekstualnom vakuumu, da su tzv. kvarenje (ili tzv. poboljšavanje) jezika neznanstvene kategorije, jer jezik se ‘samo’ mijenja,
da je polisemija u samoj naravi leksika, da je trajna i dinamična interakcija standarda s drugim varijetetima kao i interakcija polisistema hrvatskog jezika s inojezičnim sustavima prirodna i poticajna za razvoj jezika, i tome slično. (…) Nije pretjerano reći da je fascinantno koliko suvereno tako mladi autori vladaju modernom lingvističkom i sociolingvističkom literaturom i s kojom preciznošću i jednostavnošću umiju razložiti i primijeniti analitičke kategorije i ‘najfilozofičnijih’ disciplina znanosti o jeziku poput kognitivističke lingvistike i teorije metafore.”
——prof. dr. sc. ivo žanić

MEDIJSKI ODJECI:

“Desetljećima već, a zadnjih tridesetak godina naročito, svi govornici ovoga jezika žrtve su terora skupine jezikoslovaca koji se nastoje izdići među ovornicima/građanima kao jedini zatočnici ovoga jezika, a time posebni među posebnima, kao čuvari nacije i njezine svekolike sadašnjosti i budućnosti. Slijepi za demokraciju, raznolikost i toleranciju, a zapravo neprijatelji vlastita puka, konzervativci i preskriptivisti u njihovim redovima dobili su napokon sistematičnu i preciznu kritiku koja je raskrinkala njihovo tobožnje dušebrižništvo nad jezikom kao puku ideološku i manipulatorsku rabotu. Ukratko: znanost protiv mistifikacije.”
(Borivoj Radaković, Jutarnji list)

“Riječ je o knjizi koju je napisao trojac mlađih lingvista sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Knjiga o kojoj je riječ nije samo znanstveno djelo, iako jest i to. Ta knjiga je prvorazredni aktivistički čin. To je knjiga koja baca kasetnu bombu u samo srce hrvatske jezične ideologije, ostavljajući za sobom skršene okrajke koje, nadam se, nitko nikad više neće ni pokušati polijepiti. Knjiga o kojoj je riječ je politički možda najvažnija knjiga koja je izišla u Hrvatskoj ove godine. No, pored svega toga, ta je knjiga i zaista sjajno štivo. Jer, osim što je znanstvenaknjiga o jeziku, istodobno je i prvorazredna društvena satira.”
(Jurica Pavičić, Jutarnji list)