Gabi Abramac - Dos heylike yidish vort : jidiš i drugi jezici ortodoksnih Židova u New Yorku

Gabi Abramac je lingvistica kojoj je pošlo za rukom živjeti u jednoj od najizoliranijih vjerskih enklava današnjice i proniknuti u srž njena društva. Njezina zanimljiva knjiga upoznaje nas s hasidskom zajednicom koju je Drugi svjetski rat izbrisao s europskog tla, zatirući time i jidiš - jezik koji je u Europi postojao više od tisuću godina.

Ovo lingvističko istraživanje znatno je više od upoznavanja s neobičnim jezicima - to je kroz jezik izvedeno poniranje u mnoštvo vidova ove osebujne kulture.

**

Ova knjiga rezultat je dvanaestogodišnjeg rada i izučavanja jezika u židovskom društvu. Mnogo su me puta pitali zašto sam se odlučila za židovsku socio-lingvistiku, tj. zašto me zanimaju jezici poput hebrejskog, aramejskog, sefardskog ili jidiša. Kada sam na svojem istraživačkom putu živjela medu hasidskim Zidovima, mnogi su se pitali kako sam dospjela tamo, uključujući i haside. Kada sam se jedne noći u siječnju 2014. godine našla na groblju cadika u izraelskom gradu Tsfatu i u potpunom mraku, pomoću svjetla s mobitela pokušavala pročitati što piše na nadgrobnim spomenicima, i sama sam se pitala kako su me putovi odveli tamo. No, kada god odvrtimo dokumentarac vlastitog života unatrag, naći ćemo ishodišnu točku kod koje je sve počelo. U početku je to uvijek iskra znatiželje koja se rasplamsava do energije koja nas samostalno vuče dalje. Što je strast veća, to su odredišta udaljenija, a spoznaje veće.

Premda će u daljnjem tijeku ove knjige biti pojašnjeno što znanstvenici sma-traju židovskim jezikom, htjela bih u ovom predgovoru reći nekoliko riječi o tom fenomenu. Gdje god su Zidovi živjeli, njihov se jezik uvijek razlikovao od jezika njihovih nežidovskih susjeda. Ponekad se radilo o jeziku u koji su bile umetnute posudenice iz hebrejskog jezika ili jezika koje je odredena židovska zajednica govorila živeći na nekom drugom teritoriju. Ponekad se jezik zapisivao hebrejskim alfabetom, a u pojedinim slučajevima događale su se potpune jezične promjene na svim razinama.

Knjiga je pisana na hrvatskom jeziku, no poput židovskih jezika koji nikada nisu bili istovjetni varijanti zemlje domaćina, imat će navode iz jidiša, ponešto primjera na hebrejskom i aramejskom, određene citate na engleskom, te će prenijeti iskaze ispitanika u originalu, odnosno na engleskom i hasidskom engleskom. Razmišljajući o oblikovanju tekstova, zaključila sam da bi se prijevodima izgubio značaj svih citata. Tako će čitatelj knjige i na vlastitom iskustvu uvidjeti da izučavanje jezika u židovskom društvu uvijek podrazumijeva višejezičnost i široki židovski povijesni okvir.