Dagmar Meneghello - Tonko Maroević, Ivan Lesiak : danse macabre

Žetva smrti oko mene posljednjih godina učinila mi je svijet mjestom umiranja. Odjednom, nestalo je dionizijskog sjaja i kao da sam, ne znam zašto, naglo ostario, ostao bez proljetne cakline. Ali, prođe tjeskoba i čovjek se osmjehne i pođe dalje, ostaju djela kojima je bio zaokupljen.

Riječi su to Ivana Lesiaka (1929. - 2008.), hrvatskog umjetnika, kipara, slikara, grafičara koje i danas, 13 godina nakon njegove smrti, zvuče aktualno i vječno budući da njegova djela, premda prekrivena koprenom nezasluženog zaborava, svjedoče o izvanserijskoj osobnosti, kako ljudskoj, tako i umjetničkoj.

Izložba njegovih radova "Danse Macabre", pothvat njegove prijateljice Dagmar Meneghello, bit će otvorena u četvrtak 25. ožujka u splitskoj Galeriji Emanuela Vidovića, gdje će ostati do 24. travnja. Izložbom se prezentira dio palmižanske Zbirke Meneghello u kojoj je Lesiak zastupljen u gotovo svim tehnikama, od crteža i slika do reljefa i keramike.

Priču o Ivanu Lesiaku i Palmižani zaokružuje i nedavno promovirana monografija posvećena ovom umjetniku, također rezultat angažmana Dagmar Meneghello, ali i nedavno preminulog Tonka Maroevića (1941. - 2020.), koji je jedan od svojih posljednjih tekstova napisao upravo o opusu Ivana Lesiaka.