Nedjeljko Fabrio - Orfejeva djeca

Orfejeva djeca : teatro in musica/prilog povijesti recepcije u Hrvata : kronika, 1986-2006: Beč, Berlin, Bratislava, Osijek, Rijeka, Rim, Split, Sydney, Toronto, Zagreb 

Bijahu odrasli na belkantu kojega se zvuždukalo dok se na sušilu raspoređivalo i vješalo rublje, dok se za posnu večeru trijebilo zelenje od korova i crvića ili, jutrom, sapunalo bradu. Desetljećima su u gradu gostovale staggione, iz Italije, ljudski su životi klijali, bubrili, gasnuli u dubokom uvjerenju kako na svijetu, kad je riječ o glazbenom kazalištu, ne postoji ništa drugo nego talijanska opera buffo sa svojim Don Bartolima i Don Pasqualeima, sentimentalna građanska poluozbiljna opera s cavatinama i ariosima, i velika herojska opera. Ali ovo što su sada slušali zbunilo ih je, umrtvilo. Ošamutilo. Stajali su na obali zagazivši u vodu beskrajno moćne široke rijeke koja se, iz takta u takt, malo-pomalo, otkrivala pred njima i koja jedva da je ikamo brzala, nego je naprotiv tekla unaokolo, gusta, slojevita, presijavajući se kao nepomična morska dubina za čistoga okomitog ljetnjeg sunca, bez ijednog suvišnog rukavca u koji bi utekla kakva poskočna fraza ili obična, ljudska neozbiljnost, bez ijednog pomaka u prpošnost, negovještaja klika.