Wieslaw Hejno - Lutkar

Lijepih beletrističkih mjesta o kazalištu lutaka naći ćemo kod Cervantesa; esejističkih kod Heinricha von Kleista; ili u Luka Paljetka, no kompletan roman o temi lutkarstva bez dvojbe je izuzetak. Riječ je o knjizi Lutkar suvremenoga autora Wieslawa Hejnoa, koji je u prijevodu Pere Mioča u izdanju Matice hrvatske izišao iz tiska istodobno, ako čak ne i prije poljskoga izvornika. je lutkarski Proces Wieslawa Hejnoa na stanovit način nazočan i u njegovu romanu Lutkar, kao jedan od najsugestivnijih među završnim djelovima teksta, izuzetna privlačnost ovoga proznog ostvarenja nije u kazališnoj djelatnosti pisca. Lutkar, naime, nije teatrološko djelo, nije filozofska studija o lutkarstvu, nije povijesna kronika ni pedagoški priručnik, nego sve to zajedno nerazdvojno utkano u cjelovit i uzbudljiv, koliko esejistički toliko i pustolovni roman samostalne vrijednosti. Svoju životnu preokupaciju, koja mu očigledno nije samo profesija nego poziv, misija, poslanje, veliko kazalište svijeta u malom; autor je suvereno pretvorio u intrigantan motiv romaneskne ispovijesti i umjetničke oporuke, što će je pripovjedač u prvom licu kroz proces inicijacije prije svoga tajanstvena iščeznuća predati mladom sugovorniku. Čarolijom pripovijedanja građansko zanimanje profesora lutkarstva autor pretvara u nauk o neodoljivu približavanju nedokučivim tajnama. Književnik Ivo Brešan u izuzetno zanimljivu predgovoru ispituje filozofske odlike Hejnoova romana, prepoznajući u autoru Plotinova sličnomišljenika.