Vladimir Maleković, ur. - Bidermajer u Hrvatskoj : 1815 - 1848 : arhitektura, urbanizam, skulptura, slikarstvo, umjetnički obrt, književnost, glazba, moda, fotografija = Bidermeier in Kroatien : Architektur, Urbanistik, Skulptur, Malerei, Kunsthandwerk, Literatur, Musik, Mode, Fot

Bidermajer u Hrvatskoj : 1815 - 1848 : arhitektura, urbanizam, skulptura, slikarstvo, umjetnički obrt, književnost, glazba, moda, fotografija = Bidermeier in Kroatien : Architektur, Urbanistik, Skulptur, Malerei, Kunsthandwerk, Literatur, Musik, Mode, Fot
Žanr Stručna literatura - Znanje - Učenje - Humanistika - Umjetnost
Izdavač Muzej za umjetnost i obrt
Prevoditelj Nenad Popović, Hedi Blech Vidulić
Vrsta uveza Tvrdi
ISBN13 9789536084265
ISBN10 9536084260
Godina 1997
Broj stranica 663
Format 30 cm
Obavijest knjiga nije dostupna Obavijesti me

Kad je Muzej za umjetnost i obrt odlučio organizirati izložbu Bidermajer u Hrvatskoj našli smo se, kao i drugi povjesničari umjetnosti iz srednjoeuropskih zemalja prije nas, pred pitanjima: je li bidermajer stil, duh vremena (Zeitgeist), opći stilski smjer, ili samo duhovna tendencija epohe ?
Ove je upite postavio još G. Semper, a obnovljeni su bili (A. Schestag) nakon izložbe empirea 1904. u Dresdenu. Kritika je tada uočila da postoji diferentia specifica u morfološkim osobinama artefakata koje označavamo pojmovima klasicizam, empire i bidermajer, ali da one ne razgraničavaju oštro pojave niti u vremenskom niti u stilskornorfološkom smislu, a da su one kadikad bile pomirene u konstrukcijama "bidermajerski klasicizam" ili "klasicizam bidermajera".
Možda je sama etiologija bidermajera njegovo najuvjerljivije objašnjenje: njegovi su korijeni u engleskom namještaju (chippendale); u "gotičkim oblicima" koji će svoj redivivus doživjeti krajem XVIII. stoljeća, poglavito u njemačkim zemljama; u klasicizmu od kojeg preuzima, pored nekih elemenata ukrasa, težnju k funkcionalnosti; u empireu kojemu duguje "den antiken Formalismus". Nedvojbeno je pak da bidermajer najviše duguje Engleskoj u kojoj se već u drugoj polovini XVIII. stoljeća tragalo za jedinstvom tehnologije i umjetnosti, naročito u umjetničkom obrtu. Napokon, zar W. Benjamin ne promatra razdoblje bidermajera kao epohu koja teži "svojem tehničkom reproduciranju"?