Morana Čale, Lada Čale Feldman - U kanonu : studije o dvojništvu

Usredotočena na fenomen dvojništva - kao antropološke konstante i ujedno znaka moderniteta, psiho-socijalne opsesije, a istodobno i književne figure, procedure i motiva - ova knjiga, komponirana "u kanonu", obuhvaća četrnaest interpretacija pripovjednih i dramskih djela stranih i hrvatskih autora koji se običavaju nazivati "kanonskima". Dante, Marivaux i Wilde, Tommaseo, Poe i Krleža, Rousseau i Marinković, Marin Držić, Virginia Woolf i Samuel Beckett, Moliere, Milan Begović i Umberto Saba smješteni su ovdje u nasljednu liniju koju bi Pirandello, također jedan od analiziranih autora, nazvao "humorističkom" - odanom, naime, unutrašnjoj refleksiji i raspuknuću, udvajanju figura i struktura, prekoračenjima ontologije, ali i same svoje naizgled isključive pripadnosti mediju jezika.
Neovisno o predmetnoj raznolikosti i posudbi metodoloških instru menata iz široka teorijskog polja - filozofije jezika, Freudove i Lacanove psihoanalize, Girardove antropologije, semiotike, Greenblattova novog historizma, rodnih, izvedbenih i vizualnih studija, napose Jakobsonovih strukturalističkih istraživanja, Derridine misli o iterabilnosti, Genetteove i Ricoeurove naratologije - sve ovdje okupljene studije slijede i prepleću stanovit broj problemskih niti, što ih je redom pobudilo zanimanje za zrcalne strukture teksta i njegova unutrašnja hijazmička prekoračenja, za spekularnost različitih instanci pripovjednog diskursa (pripovjedač/pripovjedačica--lik-čitatelj/čitateljica) ili dramskog i/ili kazališnog teksta (predstava--iik/glumac/glumica-gledatelj/gledateljica); za tematizaciju, smještaj, funkciju, pravac i kodifikaciju pogleda, njegovo vlasništvo, vizualno polje i navlastitu vidljivost; za željenu i neželjenu korelaciju između biografskih književnih tekstova i paratekstova s jedne te njihovih modela s druge strane; za bratsko suparništvo između likova, autora, tekstova i njihovih meta- i intertekstova; za udvajanja što impliciraju inverziju spola - autora, likova, glumaca i čitatelja; za transmedijske afilijacije - između proznog i dramskog diskurza, pripovijedanja i slikarstva, kazališta i filma; za ontološke udvostru čenje fikcije.