Zdenka Andrijić - Skice za književne portrete

Skice za književne portrete
Žanr Stručna literatura - Znanje - Učenje - Humanistika - Teorija književnosti
Izdavač Andrijići
Prevoditelj -
Vrsta uveza Meki
ISBN13 9789536196838
ISBN10 9536196832
Godina 2011
Broj stranica 181
Format 20 cm
Obavijest knjiga nije dostupna Obavijesti me

U početku sam mislila: o Emersonu, Sabatu, Virginiji Woolf i ostalim ljudima-rječnicima, kako ih ponekad nazivam loveći ih po drvenim policama. A onda sam, bližeći se kraju ovih malih portreta, shvatila: ovo su moje skice, skice za portret osobe koja se još u djetinjstvu, umjesto lutkama, igrala knjigama.

Susret s Emersonovim esejima jedan je od važnijih književnih susreta moga života. I nakon više mjeseci šetnji i uživanja u svježem zraku njegovih misli i rečenica, otkrila sam nešto vrlo važno s obzirom na moju ljubav prema zvijezdama: Emerson je rođen 25.5.1803. godine - točno 150 godina prije mene, odnosno moj se prvi udisaj dogodio točno na sto i pedesetu godišnjicu njegovog prvog udisaja. Odavno znam kako slučaj ne postoji. Poznavajući Emersona znam i kako on to zna.

Uostalom, kakvu prepreku ljudima zraka može značiti vrijeme? Istovremeni boravak na Zemlji često nas razdvaja, ali iste sklonosti, da ne kažem ljubavi, s lakoćom prelaze vremenske granice, spajajući nas u nekoj nevidljivoj točci.

Još jedan od onih o kojima je ova knjiga rođen je 25. svibnja, ali neke puno kasnije godine od Emersona (i ranije od mene) - Robert Ludlum. Čak je i prvi sin Ernesta Sabata rođen istog datuma. "Slučaj je način na koji Bog djeluje kad želi ostati anoniman", rekaoje netko nepoznat i vjerujem mu. A moglo bi se još govoriti o nekim neobičnim vremenskim poveznicama ovih naoko vrlo različitih pisaca i spisateljica. Npr. Virginia Woolf i James Joyce ne samo da su rođeni iste godine već su iste godine i umrli.

No, ne smijem zaboraviti ono što ste već vjerojatno i sami primijetili: ova knjiga nije ambiciozna. Niti želi niti zna kako postati čitanom i važnom. Radije bih je nazvala malom ljubavnom prozom, nadajući se da ste i to već sami osjetili, tu ljubav prema - ponegdje piscu, a na nekoj drugoj stranici prema knjizi. Jer, kod pisaca i čitatelja odnos je uvijek matematički jednostavan: jedan naprama jedan. Tu smo sami, bez obzira s koje se strane knjige nalazili.

I tako, u živote ovih dvadeset pisaca i spisateljica zavirujem s ljubavlju kao jedinim dopuštenjem, čak i kad nisam sigurna opravdava li ljubav čeprkanje po tuđim životima. No, tješim se stihom Leonarda Cohena: "Ljubav je opravdanje svijeta za njegovu nakaznost".

Na kraju, ukoliko je ova knjiga izazvala u vama želju za susretom s rečenicama ili licima spomenutih autora, vrijedilo ju je napisati.

Jer, pisanje bez čitanja je obično kurje oko na tabanu života: boli, a ne vidi. To mu ne smijemo dopuštati.