Iva Grgić - Poetika prevođenja

Maroević je šest poglavlja: Multidisciplinarni pogled na predmet, Pogled unatrag, Konstituiranje nacionalnog književnoprijevodnog  identiteta: prijepori i rezultati, Konstituirani nacionalni književnoprijevodni identitet: središnja linija i margine, Poetika prevođenja kao ponovnog pisanja poezije, Poetika prevođenja kao autorskog čitanja poezije, te Zaključak, Bibliografija, Sažetak na talijanskom jeziku, Kazalo imena i Kazalo pojmova.
Ova knjiga prvi put u nas vrednuje prevodilačke metode i strategije tematizirajući autorske poetike nastale unutar svojih epoha. Autorica uzima primjere hrvatskih prijevoda talijanske književnosti iz dvadesetog stoljeća. Počevši od prijevoda Milana Begovića i Ante Tresića Pavičića kada su načela prevođenja bila drugačija od današnjih, autorica u prijevodu M. Kombola, Delorke, Čale i Milićevića uočava prisutnost današnjih načela prevođenja.
Na primjerima radova dvaju prevoditelja Mirka Tomasovića i Mladena Machieda pokazuje uspostavljenost poetika prevođenju na osnovama autorskog čitanja poezije.Ovo djelo pridonosi boljem razumijevanju odnosa hrvatske i talijanske literature te pojašnjava odnos hrvatske književnosti s literaturom mediteranskog i europskoga kulturnog kruga.
Iva Grgić se nije trudila u svojoj knjizi popisati sve naše prevoditelje. Ovo dakle nije povijest našega modernog prevođenja s talijanskog već je ovo povijest naših prevoditeljskih principa a na primjeru prevođenja talijanske poezije. Ovo je istraživanje temeljeno na shvaćanju literature kao društvene pojave a njezine teme i strategije rezultat su neizrečenih socijalnih potreba i intencija. Ova knjiga nije doista pisana samo za upućena filologa već i za znatiželjnog običnog čitatelja i to je jedna od velikih kvaliteta.

Iva Grgić Maroević (1963) diplomirala je anglistiku i talijanistiku te magistrirala i doktorirala književnost s traduktološkim temama na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je jedanaest godina bila  zaposlena kao lektorica u Odsjeku za talijanistiku. Kao pozvana predavačica dva je semestra boravila na Visokoj školi za prevodioce i tumače u Trstu, gdje je vodila kolegij "Metode i poetike prevođenja u dvadesetom stoljeću". U Društvu hrvatskih književnih prevodilaca osnovala je i vodila radionice prevođenja talijanske književnosti, dok je teme iz feminističke književne kritike i ženske književnosti predavala u Centru za ženske studije u Zagrebu. 
  Na Odjelu za talijanski jezik i književnost Sveučilišta u Zadru zaposlena je od 2005. godine, otkada vodi kolegije "Uvod u traduktologiju", "Povijest prevođenja", "Analiza prijevoda", "Usmeno prevođenje", "Suvremena proza u prijevodnom zrcalu" i "Književnost, rod, prijevod".    
   Aktivno se bavila  i konsekutivnim i simultanim prevođenjem s talijanskog i engleskog jezika. Objavila je niz prijevoda, najviše iz moderne i suvremene književnosti (L. Pirandello, V. Woolf, P. Levi, G. Mascioni, D. Marain