Davor Beganović - Pamćenje traume : apokaliptička proza Danila Kiša

Biografija Danila Kiša od ranoga je djetinjstva obilježena tragikom kakva u doba njegova sazrijevanja nije bila nikakva rijetkost. Otac, mađarski Židov, mu je 1944. odvojen od obitelji i prognan u geto, odakle je deportiran u Auschwitz i tamo ubijen, a samoga je KiŠa od te sudbine spasilo pravovremeno krštenje u ortodoksnu vjeru. Vrijeme selidbe i progona za njega se, privremeno, završilo 1947. kada je obitelj repatrirana u Crnu Goru. Lutalački mu je nemir prividno smirenje pronašao u šezdesetim godinama, da bi ga književno-politička afera prouzročena objavljivanjem zbirke pripovjedaka Grobnica za Borisa Davidoviča iznova natjerala na napuštanje domovine. Dobrovoljno izgnanstvo u Parizu skončano je smrću u glavnome gradu Francuske, Kišove domovine po izboru, 1989. Takvo dubinsko određenje biografije bijegom od posljedica totalitarizma i borbom protiv njih suptilni je odjek našlo u njegovim radovima, pripovjedačkim, esejističkim i filmskim, a suočenje sa njegovom staljinističkom varijantom, koja ga osobno nije u tolikoj mjeri dotakla, ali čijih je paralela sa nacionalsocijalističkom od samoga početka bio svjestan, bilo je upravo ona točka koja je njegovoj biografiji podarila oblik gotovo savršenoga pripovjednoga kruga: bijeg od nacizma, koji je inicirao Kišova prva nedragovoljna putovanja, .....