Maja Bošković-Stulli - Od bugarštice do svakidašnjice

Bugarštice su zapisivane od konca 15. do približno polovice 18. stoljeća sve, osim nekoliko iznimaka, u srednjoj i južnoj Dalmaciji i Boki kotorskoj. Pjesme pripovjednih sadržaja bliske djelomice nekim likovima i temama deseteračke poezije, no nipošto stilom i ugođajem, ispjevane su u dugim nepravilnim stihovima od trinaest do sedamnaest slogova (ponajviše petnaest). Izvan Dalmacije i Boke zapisana je Popevka od Sviloje-vića u kopnenom dijelu Hrvatske, kraju gdje se dodiruju štokavski, čakavski i kajkavski jezični oblici (Jagić 1948:225-227; Bošković-Stulli /dalje B.-S./ 1975:32-50). Negdje u nedalekoj odatle sredini »oko Kupe rijeke, u okolici gradova Dubovca, Ozlja i Ribnika« slušao je i Juraj Križamć te fragmentarno zapisao stihove o Marku Kraljeviću i Radisavu Siverincu (Jagić 1876:119). Iz južne Italije dolazi bugarštiea iseljenih Sklavima, o kojoj ćemo još govoriti. Prve tri danas znamenite bugarštice objavila su dvojica hrvatskih pjesnika: Petar Hektorović u Ribanju (1568) pjesmu O Kraljeviću Marku i bratu Andrijašu te o Radosavu Siverincu i Vlatku Udinskom, a Juraj Baraković u Vili Slovinki (1614) o majci Margariti.