Sanja Roić - Fulvio Tomizza i sudbina granice

Riječ je o iznimno vrijednu autoru talijanske književnosti koji je bio djelatan gotovo četiri desetljeća, od 1960. do 1999. U Tomizzinoj prozi konkretni lokalni krajolik postaje scenografija za emocije njegovih likova. Njegov se opus može podijeliti na suvremeni i povijesni, kao i na istarski i ‘neistarski’, odnosno tršćanski, kraški, furlanski i različite gradske prostore zapadno i istočno od Trsta. Književni likovi često su različitih etničkih i jezičnih pripadnosti, dio su  posebna autorova hibridnoga svijeta. Tim je karakteristikama Tomizza pribrojio i konfesionalnu različitost: u romanima koji su tematizirali Istru bila je prisutna s jedne strane duboka pučka religioznost i njezino odbacivanje u ime nove ideologije nakon Drugog svjetskog rata, zatim židovstvo u povijesnoj perspektivi te karakteristično za grad Trst, koje je nerijetko prelazilo u ironični laicizam i, naposljetku, protestantizam kao otklon od korumpiranosti rimske i drugih regionalnih kurija i kao temelj kasnijeg prosvjetiteljstva, u čemu sudjeluju likovi poput Vergerija Mlađeg, Luthera, Trubara, Konzula Istranina.