Robertino Bartolec - England made me : libertinska misao o engleskoj književnosti via Pater, Brummell, Disraeli, Swinburne, Wilde, Larkin

Knjigom eseja “England Made Me &ndash, Libertinska misao u engleskoj književnosti via Pater, Brummell, Disraeli, Swinburne, Wilde, Larkin“ hrvatsko se čitateljstvo kontekstualiziranim studijama, kronografskim i biografskim tumačenjima po prvi put upoznaje s pojedincima čija je kreativna reputacija bez premca intenzivnog, maestralnog i vidovitog opusa. Stilistički i kompozicijski elegantno i precizno, intrigantnom i zanimljivom refleksivnom optikom, pri realizaciji knjige u predstavljanju engleskih korona individualnog, odvažnog mastalačkog naboja te impulsa, autor Robertino Bartolec analitički ujednačenom i utemeljenom literarnom kompetentnosću polučio je u sest opsirnih i pregnatnih studija ukazati na fundamentalno važan i neizostavan epicentar europske duhovnosti dok ilustrira intelektualne ekstrakte Patera, Brummella, Disraelija, Swinburnea, Wildea i Larkina (knjiga dakako pored njih dostatno posvećuje prostora i Byronu, Ruskinu, prerafaelitima, Baudelaireu, kurentnoj pop-kulturi i aktualnim umjetničkim ili socijalnim kretanjima...). Štovise, ovim izdanjem libertinstvo premijerno ima dramaturgiju spisateljske artikulacije u cjelokupnoj domaćoj književnosti, čime autor Robertino Bartolec fluidnost oslobođenja ličnosti i umjetnosti Paterom, Brummellom, Disraelijem, Swinburneom, Wildeom (viktorijanski su proučavatelji antičke mitologije, cjelokupne poganske tribalnosti visprenih grčkih dionizijskih bogova, da bi, hotimice ili ne, nadahnuli zdrug pretjeranog esteticizma i rafiniranog rebelijanstva) i Larkinom (njihov savrsen discuter i provoquer odraz u konzumerističkom dvadesetom stoljeću) stavlja na ravan nemjerljivog doprinosa kulturi ovih prostora, ali i sire. Dapače, čitanjem ovih sest studija uviđa se da libertinsko stvaranje i stavovi bez ulagivanja preživjelim normama - gdje se umjesto impostiranih granica i brana ističu kuražnost, artističke egzaltacije, dotjeranost jezika, besprijekorna pojavnost, prudencija i začudna estetizirana sklonost subverziji klasnih (ne)pravica - nisu dio nacrta književnih ili trustovskih dresura s nekim dogmatično preciznim programom, već se radi o stanju duha u određenom vremenu, u specifičnim britanskim kulturnim, književnim, političkim i gospodarskim prilikama XIX. stoljeća, međutim, koje su očigledno bile sveopća potreba čovjeka na pragu suvremenosti, uslijed čega je doskora volja za dezavuiranjem stega da bi ljudsko izrazilo svoje biće i svijest postala sve do dana danasnjeg ključnim i jedinim moralnim, etičkim i drustvenim mjestom polemičkih previranja, ali i idealističkog stremljenja. Zbog toga je autor posebnu pažnju u knjizi posvetio reviziji libertinskog senzibiliteta u trećem mileniju, jer tehnologija i ciljevi neoliberalne reforme ljudskih resursa koji mogu udovoljiti ponudi i potražnji Mehanizma kapitala potrudili se libertinizam represivno nadgledati promotivnim i afirmativnim ustrojem besadržajnih eskapizama, sveprisutnim devalviranim povrsnim kosmarom bez obaziranja na potrebnu reinvenciju osobnosti, kritičke svijesti, građanskog ponosa i hrabrosti, supsidijarno bornirajući ljudski agregat na nista drugo do baterije obnovljive energije za optimalan rad Stroja kapitala čiji smo svi postali kotačići i zupčanici. Odatle, ponekad treba svrnuti pogled u tuđinu, u strance elegance i eloquence povlastene (Pater, Brummell, Disraeli, Swinburne, Wilde, Larkin), jer se iz distance, iz drugog duhovnog ćoska, bolje vidi ono sto se zbiva u vlastitom jardu, to jest, u poglavlju England Made Us anatomija priče o libertinizmu smjestena je u Hrvatsku i vidi se koliko značajnici iz naslova knjige korespondiraju s nasom sudbinom, aktualnom kolektivnom kobi... Pater, Brummell, Disraeli, Swinburne, Wilde, Larkin odveć su blizu da bi ih se tek tako moglo ili smjelo (prevodilački/analitički/feljtonistički) zaobići, naročito kad za karakterima njima nalik danas žeđaju New York, Pariz, Tokio, London, Moskva, Berlin, Rio ili Wellington (pa kako ne bi Zagreb, Rijeka, Split, Osijek, Dubrovnik ili Varaždin), a to sto su biografijama vezani za devetnaesto stoljeće (rečeno je, Larkin je perfektan libertinski discuter i provoquer odraz u konzumerističkom dvadesetom stoljeću), to jest geografijom za Britaniju (rekonstrukcija urbanog duha i ambijenta Londona - koji u Paterovo, Brummellovo, Disraelijevo, Swinburneovo, Wildeovo doba ima pola milijuna stanovnika vise nego cijela RH danas - sokantan je scenoslijed problema koji nas prezentno zapljuskuju) irelevantno je dok sirinom i sveobuhvatnosću polazista i dosega kategoriju vremena prave sustinski statičnom, odnosno dogmu zemljopisnog prostora domicilno univerzalnom. Budući da ti pojedinci kao egzaktan i egzemplaran amblem europske misli donedavno nisu imali nikakvu (ukoliko izuzmemo marljivu ex privata diligentia prevoditeljsku izdavačku djelatnost Modernist nakladnistva, te da je Wilde, u knjizi se u tekstu o njemu to evidentira, u nas tako često tragično, pogresno i plitko percipiran i akceptiran) domaću spisateljsku kompenzaciju u smislu analize mogućnosti i kompetencija libertinskog krajobraza, otvoreno možemo ustvrditi da se publiciranjem naslova “England Made Me“ nalazimo na najprestižnijem mjestu gornje galerije esejističkog izdavastva, sto je uzorna demarkacija. Iz danasnje perspektive gledano - kad, A. D. MMXIII., kult i ritual smjele neovisnosti i furije prema svekolikim svojstvima ataka na unutarnji ethos konvencijama servilne poslusnosti submisivnim pristankom na manipulaciju i opresiju &ndash, postaje globalnim prerogativom glede preveniranja eliminacije Ljudskog - publikacijom uprti na rebelijanstvo kao modus vivendi, na heretički tour de force prema svakom kanonu diktata, na opiranje indoktrinacijskim totalima ustrajanjem dijalektikom pojedinca na poziciji slobodnog (apoteoza cjelokupne misli starog kontinenta), jer niskost dubioznih konvencija pokusava isusiti unutarnje izobilje individue, samostalno mislećeg pojedinca, uistinu, rijetko se u nas tiskala aktualnija ili važnija knjiga od “England Made Me“.