Miroslav Šicel - Povijest hrvatske književnosti - Knjiga 4: Hrvatski ekspresionizam

U vremensko razdoblje između dvaju svjetskih ratova (1914-1945) u hrvatskoj je književnosti, jednako u društvenom i političkom životu, obilježeno s nekoliko presudno bitnih događanja. Hrvatska moderna svoj uspješni hod prema izjednačavanju sa sličnim procesima u drugim europskim literaturama završava, praktički, smrću Antuna Gustava Matoša. Tek će nekoliko njegovih "discipulusa" pokušati nemoguće: nastaviti stvarati na njegovoj razini, kao i uopće poetici moderne sve do, po prilici, druge godine rata. No ti su pokušaji poslije Hrvatske mlade lirike (1914) završili uglavnom nezapaženo s kratkotrajnim almanahom Grič (1917), s posljednjim nositeljima! nastavljačima impresionistickog artizma i promicateljima "čiste ljepote": Ljubom Wiesnerom, Karlom Hauslerom i Nikolom Polićem. 
S druge strane, do pred sam rat prilično glasna i agresivna jugoslavenski orijentirana nacionalistička omladina, okupljena oko Čerinina Vihora (1914), svoj je književni uzor pronalazila u nacionalno angažiranom pjesništvu Vladimira Nazora, proglašavajući ga kao »poetu vatesa«, "pjesnikom nas sutrašnjih". Oko Meštrovića i njegova vidovdanskog hrama stvoren je cijeli kult nacionalne simbolike, a narodna pjesma...... 

Autor ovog djela akademik Miroslav Šicel vrhunski je stručnjak i poznavatelj hrvatske književnosti, dugogogodišnji profesor književnosti na katedri za Kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Autor je mnogobrojnih studija i dvadesetak samostalnih knjiga. Knjiga Povijest hrvatske književnosti IV - hrvatski ekspresionizam nastavak je serije pregleda hrvatske kniževnosti i usredotočena je na proučavanje vremenskog razdoblja između dvaju svjetskih ratova (1914-1945). Za razliku od drugih povijesti hrvatske književnosti, ova je napravljena po žanrovskom principu i sa monografskom obradom najznačajnijih pisaca tog vremena.Unutar interpretacija navode se i izvori od kojih je građa potekla, a knjiga sadrži i kronolgijske tablice. Svako razdoblje stavljeno je u povijesno-politički okvir, o svakome piscu dodana je literatura, kronologijske tablice važnijih proza, putopisa ili dramske književnosti, te programske intencije.