Milan Pelc - Hrvatska umjetnost - Povijest i spomenici

Zajedničkim naporom Instituta za povijest umjetnosti i izdavačke kuće Školska knjiga u Zagrebu, objavljeno je kapitalno djelo iz područja povijesti umjetnosti kakvo do sada još nije postojalo. Knjiga Hrvatska umjetnost. Povijest i spomenici pionirski je poduhvat istaknutih stručnjaka koji su napisali prvi stručno-znanstveni pregled povijesti hrvatske umjetnosti od prapovijesti do današnjih dana. Knjiga obuhvaća 770 stranica i 870 ilustracija – fotografija, nacrta i drugoga iznimno bogatog slikovnog materijala. Posebno je izdvojeno 135 ključnih djela: arhitektonskih ostvarenja, dizajnerskih rješenja, slika, skulptura, arheoloških nalaza i primjeraka umjetničkog obrta, čime je stvoren svojevrsni antologijski pregled remek-djela hrvatske umjetnosti.

Dvije i pol tisuće godina povijesti, kojima prethodi jednako toliko dugo (ali znatno slabije dokumentirano) razdoblje pretpovijesti na hrvatskim prostorima, protječe u knjizi kroz zgusnuti kulturno-povijesni slijed, omeđen Vučedolskom golubicom s jedne i dizajnerskim ostvarenjima Aleksandra Srneca, Mihajla Arsovskog i Borisa Ljubičića s druge strane. U knjizi su osim najvažnijih stilskih razdoblja obuhvaćeni i fenomeni koji pripadaju specifičnim područjima stvaralaštva, poput urbanizma, utvrda, tursko-islamske arhitekture i umjetnosti, iluminiranih rukopisa – pa sve do međunarodnoga pokreta Novih tendencija i suvremenoga dizajna. Zbog cjelovitosti i kontinuiteta pregleda, uvršteni su i neki spomenici koji se danas nalaze u susjednim državama, nastali u doba kad je politička karta ovoga prostora izgledala sasvim drugačije. Uvršteni su i umjetnici koji su djelovali izvan Hrvatske, poput Julija Klovića i Federika Benkovića, posljednjega u nizu velikih umjetnika Schiavona koji je imao zapaženu međunarodnu karijeru. Gotovo jedna trećina knjige posvećena je pak 20. stoljeću. Time je po prvi put to izvanredno važno i polivalentno razdoblje najnovije hrvatske umjetnosti dobilo svoj sažeti pregled i svojevrsnu osobnu iskaznicu.

Knjiga u cjelini svjedoči o bogatstvu i raznolikosti hrvatske umjetničke baštine koja je nastala na prostoru stalne razmjene kulturnih utjecaja, pretežito mediteranskih i srednjoeuropskih, ali i orijentalnih, odnosno istočno i zapadnoeuropskih. Taj prostor, sagledan kao duhovna kategorija, u nekim je razdobljima povijesti više primao, a u drugima više davao, odnosno stvarao iz vlastitih unutrašnjih mogućnosti.

Kao prvi pregled te vrste u Hrvatskoj, knjiga je zamišljena i kao temeljni izvor informacija o povijesti hrvatske umjetnosti i kao poticaj za njezino daljnje proučavanje. Ona ukazuje na presudnu ulogu umjetničke baštine u kontinuiranom njegovanju hrvatskoga kulturnog identiteta u njegovim uzajamnostima s europskim kulturnim okruženjem.