Kosta Angeli Radovani - Gorila u nama : Kosta o drugima - drugi o Kosti

Nakon knjige "Kip s grivom" (2006) i knjige "Između proroka i radnika" (2007) na red je došla i ova treća knjiga bogate Kostine pisane ostavštine ili (to bi sam rekao), plodova svojega »grafomanstva«. I ova knjiga svjedoči koliko je bogat i sadržajan život imao Kosta Angeli Radovani. 

Objavivši za života samo manji dio svojih tekstova (Kip bez grive, MH 1985), ali napisavši pritom, ruku na srce, jedno od ponajboljih razmatranja o našoj i svjetskoj skulpturi, Kosta u navedenim, kao i u ovoj knjizi, nastavlja razmatranja o ljudima i događajima kojima je svjedočio i o kojima je promišljao. 

I ovdje se Kosta potvrdio duhom najširih vidika, autorom europskih popudbina koji nije zanemarivao vrijednosti kiparskoga nasljeđa. Moglo bi se reći kako je cijeloga života svojim pisanjem, kao i svojim kiparstvom, zagovarao postojanost oblika u njezinu legendarnome smislu, a protiv lažne važnosti, trome postojanosti i sigurnosti koju kipu daje ideologija, važeća estetika, tema ili puki motiv. Sve nevolje kipa i kiparstva za Kostu potječu iz srca oblika kojemu se uvijek navraća. Ali Kosta razumije i drugačije pristupe, uvažava sve draži i zavodništvo kiparskoga relativiziranja i nepostojanih čvrstih kiparskih oblika suvremenoga kiparstva - toliko drugačijega od njegova.

Prvi dio ove knjige (Et in America ego) svojevrsni je nastavak ranijih, u prvoj knjizi (1985) objavljenih razmatranja o najviđenijim europskim i američkim protagonistima. U ovome dijelu još jednom objavljuju već u prvoj knjizi objavljeni prilozi (Četiri američka portreta, Jeftinije kiparstvo za jeftinije ljude) kako bi i nova razmatranja i prilozi o američkom umjetničkom iskustvu sačuvali svoju kontekstualnost i cjelovitost uvida u, kako sam kaže, »suprotnu vrstu istraživanja«. 

Ova knjiga sadrži i Kostine razgovore, kao i osvrte brojnih pisaca koji su pisali o Kostinom djelu, izložbama ili o njegovoj knjizi (Kip bez grive). U tim se prilozima opažaju ozbiljnost i duboka proniknuća u njegov rad. Jer Radovani nije »lagan, jednostavan ili jednoznačan pisac« (T. Maroević). Radovani je još manje »lagahan« kao sugovornik. Razgovarajući počesto i s površnim, i u njegovo djelo neupućenim, novinarima, njihova je banalna pitanja svojim odgovorima i obzirnim opaskama obogatio sadržajnim opservacijama i promišljanjima. Posebice je bio zaokupljen pitanjima kičmenoga genealoškog stabla naše kiparske prošlosti i sadašnjosti.