Carl Dahlhaus - Estetika glazbe

Iz Pogovora
Glazba je, naime, danas prisutna zahvaljujući dostupnosti tehničke reprodukcije, kao gotovo stalna "pozadina" svagdašnjeg života, "pozadina" koju, takoreći, jedva da ikada zapravo slušamo, premda je uvijek "čujemo", ali je prisutna i kao izuzetno razrađena, usavršena i visoko specijalizirana djelatnost, koja je opet podijeljena na "laku" i "tešku", "klasičnu", i "avangardnu", u mnogobrojnim pravcima koji se međusobno isprepleću i uzajamno, a istovremeno zahtijevaju neku vrstu opredjeljenja, kao i, često, visoko i osobito obrazovanje. Njezina je moć tako očita, a njezino pojavljivanje u tako različitim stupnjevima i "očitovanjima" mora biti zagonetno svakome tko se želi zapitati: Što je zapravo glazba? Odgovor da glazbu valja jedino slušati, a da je svaki pokušaj njezinog tumačenja i objašnjavanja naprosto "ubija", Dahlhaus s pravom odbacuje.
Sadržaj:
POVIJESNE PRETPOSTAVKE. 
GLAZBA KAO TEKST I DJELO. 
PROMJENE ESTETIKE OSJEĆAJA. 
EMANCIPACIJA INSTRUMENTALNE GLAZBE. 
UMJETNIČKI SUD I SUD UKUSA. 
GENIJ, ENTUZIJAZAM, TEHNIKA. 
AFEKT I IDEJA. 
DIJALEKTIKA "ZVUČEĆE UNUTRAŠNJOSTI". 
RASPRAVA OKO FORMALIZMA. 
PROGRAMSKA GLAZBA. 
TRADICIJA I REFORMA u OPERI. 
ESTETIKA I POVIJEST. 
K FENOMENOLOGIJI GLAZBE. 
MJERILA.

"Carl Dahlhaus (1928.-1989.), njemački muzikolog i estetičar glazbe jedan je od najutjecajnijih teoretičara glazbe dvadesetog stoljeća. Estetika glazbe, u 19. stoljeću najviša instanca promišljanja o glazbi, danas je kod svojih preziratelja izvrgnuta sumnji da je dokona spekulacija, koja suviše visoko lebdi nad glazbenom stvarnošću a da bi je pogodila ili pak nju zahvatila. No mora se priznati kako sudove o glazbi - čak i svakoj glazbenoj djelatnosti - nose estetičke pretpostavke. Ova knjiga ne proizlazi iz neke dogme ili metode, već skicira razvoj estetike glazbe od 18. stoljeća što je ujedno pokušaj da se iz zaliha tradicije izabere ono što je od značenja za sadašnjost."