Boris Domagoj Biletić - Istarsko troknjižje: Vodeća imena 20. stoljeća

Posebno mjesto u Biletićevim kritičkim osvrtima čine razmišljanja o čakavskom jeziku i njegovim literarnim dosezima, ponajprije na istarskom području, ali se temeljni problem odnosi na recepciju „zavičajnosti“/zavičajnosti u hrvatskoj književnosti. Biletić je jedan od onih suvremenih kritičara, a sve ih je više, koji jezik shvaća estetički, a ne politički i paralingvistički, ali to se počesto i isprepliće. Za njega je važno estetsko ostvarenje, a ne mjesto jezika u hijerarhiji onih koji kroz animozitet prema drugotnijem prosuđuju i ono što forma ne nosi kao sadržaj. S tim u vezi B. D. Biletić afirmativno piše o pjesništvu i knjigama Daniela Načinovića, Rudolfa Ujčića, Eveline Rudan, Nade Galant, Slavka Kalčića…, ne zato što su pisane čakavskim jezikom, nego zato što su spomenuti pjesnici na njemu znali izraziti respektabilnu pjesničku vrijednost.