Željko Pavić - Hegelova ideja logičke hermeneutike

Fenomen jezika ne promatra se kod Hegela sistematski, već bitno fenomenologijski. To znači da jezik u Hegelovu sistemu ne igra nikakvu konstituirajući ulogu, nego se samo pojavljuje na predstupnjevima sebepoimajućega pojma. U jeziku kao egzistirajućem iščezavanju leži "čudovišna moć" jezika: on ima "božansku narav" da ono bitno preokreće u njegovu suprotnost. Bez te moći jezika bilo bi nemoguće samokretanje duha kao sebepoimajuće poimanje.

U Fenomenologiji duha fenomenologijska uloga jezika mnogo je važnija od one koja je dodijeljena jeziku npr. u Enciklopediji filozofijskih znanosti, gdje jezik fungira kao sistem znakova, premda je Hegel tamo svjestan njegove važnosti kao maternjega i narodnoga jezika. Unatoč tomu jezik je "proizvoljni" proizvod teorijske inteligencije i "prvo gospodsko pravo" duha da se odvoji i razlikuje od drugog kako bi ga pojmio i ukinuo kao ono Svoje. Već u Jenskim nacrtima sistema jezik je "prva potencija" svijesti kojom ona, prije nego što počne raditi, ukida drugost drugobitka te duhu omogućuje uspostavu odnosa prema onom drugom u "svojemu" proizvodu, u jeziku.