Martin Heidegger - Fenomenologija religioznog života

Prva je Poslanica Solunjanima napisana 53. godine nakon Krista (dakle dvadeset godina nakon njegova raspeća); taje poslanica najraniji dokument Novoga zavjeta. Više se ne sumnja u njezinu čistoću. U skladu s prikazanom metodom pitamo: Koja je objektivno-povijesna situacija Pavlova prilikom pisanja ove poslanice? Poslanica je napisana na prvom misijskom putovanju u Korint. Ono je tek nakon Filipija vodilo odatle tri tjedna do Soluna. Protivljenje Židova natjeralo je Pavla na tajno napuštanje grada i odatle u Atenu, odakle šalje Timo-teja u Solun i tek ga ponovno susreće u Ko-rintu. Pavao piše poslanicu odmah po svojemu dolasku u Korint. Time je situacija potpuno određena. Usp. o tome: l Sol 3,6; 3,2; Dj 18,5. O prvom Pavlovu boravku u samom Solunu vidi Dj 17,1-16. Kada to prikazujemo objektivno-povijesno, Pavao se pojavljuje kao misionar koji je govorio kao i svaki drugi putujući propovjednik, a da nije privukao nikakvu drugu pozornost. 
Sada više ne promatramo objektivno-po-vijesni sklop, već situaciju gledamo tako da s Pavlom pišemo poslanicu. Mi s njim samim izvršujemo pisanje, odnosno diktiranje poslanice. Prvo pitanje: U kakvim je odnosima Pavao sa Solunjanima u situaciji pisca poslanice? Kako ih je on doživio? Kako mu je u situaciji pisanja poslanice dan njegov su-svijet! To se podudara s pitanjem, u kakvom je odnosu Pavao prema tom su-svijetu. Su-svjetovni sadržaj treba se u svojoj određenosti promatrati u svezi s Kako odnosa prema tom su-svijetu. Moramo dakle ispostaviti temeljnu odredbu tog odnosa.