Coen Simon - Čekajući sreću ; filozofija čežnje

„Uvijek kad odlazim nekamo na nekoliko dana, djeci ostavim mali crtež.“ Prisnost tih uvodnih riječi tipična je za knjigu Čekajući sreću: Filozofija čežnje. Nizozemski filozof Coen Simon obraća nam se čudesnim i zaigranim osobnim tonom. Svakodnevni život, predmeti, okolnosti i događaji koji nam izgledaju tako poznato njega fasciniraju i uvode u filozofsku kontemplaciju. U ovome djelu autor istražuje prirodu i učinak čežnje, želje, nade i čekanja.

Suvremeni čovjek želi previše, barem tako glasi njegova samodijagnoza. Stoga se masovno bacamo na samoistraživanje. Jer, ako znamo tko smo, onda nam je i jasnije što doista želimo. No pritom zaboravljamo jedno pitanje: nudi li nam svijet ikada ono što želimo? Nažalost, svijet nije izlog pun predmeta koji bi mogli utažiti naše čežnje i žudnje. A ne možemo ih utažiti ni na način na koji udovoljavamo praznome želucu.

U knjizi Čekajući sreću filozof Coen Simon uranja u vlastite osjećaje nade, nostalgije, lijenosti, ljubavi, agresije, nestrpljenja i srama, pokazujući pritom iznenađujuće obilježje čežnje: nije njezino ispunjenje to koje daje smisao životu, nego čežnja sama.
 
„Bilo da je riječ o krajoliku iz njegova djetinjstva, prijateljici iz vrtića ili koncertu Brucea Springsteena u De Kuipu, čitatelj ga prati i osjeća nostalgiju, žudnju i nadu.“
 De Volkskrant
 
„Simon piše s lakoćom i elegantno. Dotiče temu, ali je ne prisvaja, pleše oko nje, ali je nikada ne zahvaća prečvrsto.“
De Groene Amsterdammer
 
„Coen Simon održava esej živim u vremenu u kojem se taj žanr zapravo smatra otpisanim.“
Joost Zwagerman
 
„Nadahnut Schopenhauerom, ali svojim jasnim načinom izražavanja i oslanjajući se na vlastito iskustvo, Simon istražuje različite nijanse čežnje.“
Algemeen Dagblad