| Žanr | Stručna literatura - Znanje - Učenje - Humanistika - Filozofija |
| Izdavač | Društvo hrvatskih književnika |
| Prevoditelj | Ksenija Jančin |
| Vrsta uveza | Meki |
| ISBN13 | 9789536810185 |
| ISBN10 | 9536810182 |
| Godina | 2003 |
| Broj stranica | 97 |
| Format | 19 cm |
| Obavijest | knjiga nije dostupna Obavijesti me |
Filozofsko-politološki eseji u kojima autor promišlja neka žarišna pitanja suvremenoga društva i povijesti uvjetovana ključnim događajima koji su se odigrali u 20.-om stoljeću, a tu kao prijelomnu točku ističe holokaust. U prvome od ovih ogleda on se pita može li se u svijetu u kojem se dogodio Auschwitz povijest više promatrati na hegelijanski način, kao epopeja razuma, istina na djelu, odnosno ispunjenje duha. Zatim na primjeru jedne izvjestiteljske priče o nedavnim događajima na Kosovu i tamošnjim izbjegličkim logorima analizira mogućnosti bitnoga modificiranja stvarnosti uz pomoć modernih medija. Treći esej ukazuje na novu negacionističku logiku, koja izjednačuje rasne zakone Trećega Reicha i nove useljeničke politike suvremenih demokracija. Sljedeći ogled problematizira stav da se čovjekova bit prenosi i stječe odgojem, odnosno kulturom i raspravlja o novom odgoju koji, pod pokroviteljstvom sjećanja, središnje mjesto dodjeljuje priznavanju Drugoga i interkulturalnoj komunikaciji. Peti dio govori o odnosu prema žrtvama holokausta, ali i drugih masovnih zločina koji su se odigrali nakon njega, kao što je npr. Kosovo, dok je šesti potaknut razmišljanjima o Terezinu, utvrđenom češkom gradiću koji je između 1941. i 1945. bio prenapučeni tranzitni logor, kao i uzorni geto s bogatim kulturnim životom, te tako stvarao iluziju o bezazlenosti Hitlerova režima. Knjigu zaključuje ogled o Charovoj i Camusovoj usmaljenosti u svijetu nacističkih zločina.