Bruno Latour - Nikada nismo bili moderni : ogled iz simetrične antropologije

Na četvrtoj stranici svojih dnevnih novina čitam da rezultati mjerenja iznad Antarktika ove godine nisu dobri: rupa u ozonskome sloju opasno se povećava. Čitajući dalje, prelazim sa stručnjaka atmosferske kemije na direktore Atochema i Monsanta, koji preinaČuju svoje proizvodne lance, zamjenjujući bezazlene fluorklorugljike, optužene za zločin protiv ekosfere. Nekoliko odlomaka dalje, šefovi velikih industrijskih zemalja miješaju se u kemiju, hladnjake, raspršivače i inertne plinove. Ali na dnu stupca, evo meteorologa koji se više ne slažu s kemičarima i govore o cikličkim promjenama. Odjednom industrijalci više ne znaju što da rade. Okrunjene glave također oklijevaju. Treba li čekati? Je li već prekasno? Nešto dalje, umrješale su se zemlje trećega svijeta i ekolozi koji govore o međunarodnim ugovorima, pravu budućih naraštaja, pravu na razvoj i o moratorijima.
Tako isti članak miješa kemijske i političke reakcije. Ista nit veže najezoteričniju od znanosti i najnižu politiku, najudaljenije nebo i tvornicu u predgrađu Lyona, najglobalniju opasnost i skore izbore, ili iduće upravno vijeće. Veličine, ulozi, trajanja, sudionici nisu usporedivi, a ipak su uvučeni u istu priču.
Na šestoj stranici svojih novina doznajem daje virus side iz Pariza zarazio onaj u laboratoriju profesora Galica, da su gospoda Chirac i Reagan svečano obećali da se više neće vraćati na cijelu priču oko tog otkrića, da kemijske industrije odugovlače s puštanjem na tržište lijekova koje glasno traže oboljeli organizirani u militantne udruge, da se epidemija širi u crnoj Africi. Ponovno su okrunjene glave, kemičari, biolozi, očajni bolesnici, industrijalci, uvučeni u istu neizvjesnu priču.
Na osmoj stranici ....