Marica Tadin - Kaštelanska narodna četvorka + DVD

Kaštelanska narodna četvorka + DVD
Žanr Stručna literatura - Znanje - Učenje - Humanistika - Etnologija/antropologija
Izdavač Bijaći, Društvo za očuvanje kulturne baštine Kaštela
Prevoditelj -
Vrsta uveza Tvrdi
ISBN13 9789539959959
ISBN10 9539959950
Godina 2007
Broj stranica 90
Format 23 cm
Obavijest knjiga nije dostupna Obavijesti me

Knjiga o starom kaštelanskom plesu objavljena je uz potporu Društva za očuvanje kulturne baštine “Bijaći”, a sadržava notni zapis plesa, te opise i slike nošnji iz toga doba koje su prof. Marica Tadin (voditeljica zbora i mandolinskog orkestra, te predsjednica umjetničkog savjeta KUD-a Ante Zaninović) i Tonči Tadin (koreograf i voditelj folklornog ansambla KUD-a Ante Zaninović) godinama temeljito istraživali.

Inače, kaštelanska narodna četvorka ili kvadrilja jedan je od najinteresantnijih dalmatinskih plesova sa društvenim elementima, a iz zaborava su ga vratili voditelji Kulturno umjetničkog društva “Ante Zaninović”, čijom su izvedbom osvojili prvu nagradu za scenski izgled na Drugom festivalu novih Hrvatskih koreografija u Karlovcu. I ovom prigodom pokazati će svoje dokazano plesno umijeće i nazočnima izvesti kaštelanski zaboravljeni ples, koji se u Kaštelima nije plesao od  Drugog svjetskog rata.  

Premda se društveno-zabavni život u Kaštelima u 19. stoljeću svodio na skromna obiteljska veselja, fešte prigodom crkvenih blagdana i za vrijeme poklada  i organizirane šerate, prema pričanju starijih Kaštelana može se doznati kako su se ovdje plesali četvorka, mazurka, monfrina, polka, šotić i valcer, te hrvatsko kolo na melodiju “Lipe li su mlade Kaštelanke”. Kaštelanska četvorka je (prema riječima najstarije Kaštelanke Jele Kovač iz Kaštel Sućurca, koja sada ima 101 godinu) niz od šest igara, od čega se dvije ponavljaju. Iako su zabilježene dvije četvorke, jedna iz donjih Kaštela, a jedna iz Kaštel Lukšića, plesale su se na šeratama u svih sedam Kaštela. Postoji još jedna zanimljivost vezana uz stare kaštelanske plesove-muškarac je ponekad znao promatračima plesa “petat roge”, u stvari “roge” je pokazivao bakama, tetama i majkama djevojaka koje su bile prisutne na plesu, i koje su budno pratile da njihove štićenice ne upadnu u nevolju.