Michael Heinrich - Uvod u Marxovu kritiku političke ekonomije

Marx je bezbroj puta proglašen mrtvim, ali njegovo ime i dalje proganja sadašnjost, baš poput bauka komunizma u njegovom slavnom Manifestu. No sto pedeset godina poslije objave prvog toma Kapitala, njegova opus magnuma, Marxovo ime kruži prije svega kao teorijska glasina, glasina koja za sobom vuče nepregledne gomile povijesnog balasta. Ako je i dalje prisutan u političkom imaginariju, onda prije svega kao sablast ideološkog rodonačelnika jednog od velikih totalitarnih zala 20. stoljeća. To je sukus prevladajućeg liberalnog common sensea o Marxu. Široka rasprostranjenost te doxe efektivno je jamstvo njene neupitnosti. Marxa se tako politički i teorijski pokušava staviti ad acta. Ako ipak uvijek iznova izranja, onda zato što se, svim nastojanjima unatoč, ne da svesti na povijest nominalno komunističkih društava, koja su njegovo ime monopolizirala kao izvor vlastite legitimacije.
Marx je prije svega bio kritičar društvenog sustava s kojim je liberalizam historijski neraskidivo povezan – kapitalizma. No koji je točno sadržaj te kritike? O tome su se vodili (i dalje se vode) intenzivne rasprave, kako unutar ‘marksizma’, tako i među njegovim kritičarima. Sadržajna kompleksnost ali i zahtjevnost jezika na kojemu je pisan, Kapital čine knjigom o kojoj svi imaju predodžbe, ali je malo tko doista i čitao.
Brojni popularizacijski uvodi pokušavali su premostiti jaz između prosječnog čitatelja i Marxove kritike političke ekonomije (što je podnaslov Kapitala), ali su često u širokoj recepciji zamijenili djelo koje su htjeli približiti. U pravilu, to je plaćeno cijenom ponekad i grubih simplifikacija, a ponekad i grubih distorzija. Tom riziku se izlaže svaki pokušaj uvoda u Marxovu misao. No neki tim minskim poljem ipak uspješnije manevriraju od drugih. Uvod u Marxovu kritiku političke ekonomije Michaela Heinricha u Njemačkoj je vrlo brzo po objavljivanju prvog izdanja 2004. godina postao standardnom ulaznom točkom u Marxovu misao. Za to postoje dobri razlozi: jasnoća, razumljivost i sistematičnost Heinrichova uvoda su bez konkurencije, didaktički on je remek-djelo. Objavljivanje prijevoda u izdanju Centra za radničke studije, trebalo bi osigurati veći stupanj teorijske odgovornosti u javnom baratanju Marxovim imenom. Ili, drugačije rečeno: tko želi ozbiljno odgovoriti na pitanje o aktualnosti Marxa danas, odsad će to argumentacijski morati činiti na nivou koji je svojim uvodom zadao Michael Heinrich.