Martinus Thomsen - Treći zavjet

Živimo u vrijeme kada se čovjek više nego ikada u svojoj povijesti udaljio od samoga sebe. Drugim riječima, on se udaljio od najveće misterije svojeg vlastitog života. Za prethodne generacije život i njegove tajne uvijek su bili čvrste točke oko kojih se oblikovao moral.Naravno da većina ljudi tada nije imala pristup znanstvenom rješenju misterije života. Oni su za takvo što bili nedovoljno razvijeni i previše naivni. Prevelik je dio njihove svijesti i naviknutog ponašanja još uvijek bio pod utjecajem naslijeđenih tradicija. U tim su vremenima ljudi još morali u prevelikoj mjeri živjeti po načelu da je preduvjet preživljavanja «ubijati da bi se preživjelo«. Budući da su po tom načelu živjeli u tako velikoj mjeri, ono se ukorijenilo u njihovoj svijesti kao navika, sklonost i talent. Stoga su, kao što se moglo i očekivati, bili potpuno nesposobni shvatiti rješenje misterije života ako je bilo izneseno u obliku koji je previše odstupao od tog očiglednog načela, i mi možemo primijetiti da su, prema tome, odgovori na rješenje misterija života tijekom povijesti prošli kroz velike procese promjene, razvijali su se na isti način kao što se razvija i sve drugo, počinjući kao nešto maglovito i bezoblično, dobivajući sve složenije oblike, te, konačno, postižući jasne, čvrste i opipljive detalje. Tajne života počele su se javljati kao nejasne i maštovite fantazije i praznovjerja koja su se postupno razotkrivala kao čvrsta shvaćanja, prilagođena i podrobno usklađena s jedinim stvarnim načelom kojeg su se te generacije držale, i koje je, prema tome, bilo njihova jedina «znanost»; to je, naime, bio gorespomenuti preduvjet preživljavanja.