Charles Adams - Za dobro i zlo : utjecaj poreza na kretanje civilizacije

»Ništa u ovom svijetu nije sigurno osim smrti i – poreza!« izjavio je jednom američki državnik i intelektualac Benjamin Franklin. Austrijski ekonomist Joseph Schumpeter tvrdio je kako je »fiskalna povijest naroda možda glavni dio njezine povijesti«.

No, znamo li doista otkad postoje porezi i kako su se razvijali? Što je pametno, a što loše oporezivanje? Koji je najstariji pisani dokument u kojemu se spominju porezi? Kojim se načelima oporezivanja rukovode države? Na ta i brojna druga pitanja odgovore pruža Charles Adams u knjizi Za dobro i zlo – utjecaj poreza na kretanje civilizacije.

Oporezivanje se prema Adamsu pokazalo vrlo pouzdanim barometrom društvenoga poretka, i ništa toliko pouzdano ne govori o nekom narodu kao njegov porezni sustav: društvo se najbolje može ocijeniti prema tome tko plaća poreze, zašto stanovnici plaćaju poreze, na koji se način obračunavaju, prikupljaju i troše. Drugim riječima, povijest ljudske slobode bitno je povezana s poviješću oporezivanja.

Porezi su bitno usmjeravali cjelokupnu civilizaciju. Uz njih se vezuju brojne pozitivne i negativne pojave u povijesti: emigracije i imigracije, sukobi manjeg i većeg intenziteta, ratovi, pojave i pad carstava i država, ili pak nastanak republika i parlamenata.

Primjerice, prva suvremena republika Ujedinjene Provincije Nizozemske nastala je u 16. stoljeću upravo zbog reakcije na carsko oporezivanje.

Pametnim i niskim oporezivanjem osvajale su se države, kao što pokazuje primjer španjolskog osvajanja Meksika početkom 16. stoljeća. A zbog teška tereta prevelika oporezivanja propadale su stare civilizacije, poput Rimskog Carstva ili su pak nastajale nove države i civilizacije, kao što se dogodilo sa Sjedinjenim Državama nakon Američkoga rata za neovisnost. Današnja je Velika Britanija u doba Elizabete I. doživjela zlatno doba jer je dobro upravljala porezima i imala najniže poreze u Europi. Španjolska u 16. stoljeću, i posebice Nizozemska u 17. stoljeću bile su svjetske sile ali njihova moć i utjecaj slabe zbog dugova, ratovanja i prevelikih poreza, koji su ponajprije opteretili trgovinu.

Otkad postoje porezi postoji i otpor prema njima. Usporedno s razvojem poreza ljudi su razvijali različite legalne i nelegalne načine utaje i izbjegavanja plaćanja poreza. U povijesti su određene skupine poreznih obveznika lošije prolazile pri oporezivanju od drugih. Primjeri za to su seljački ustanci u razdoblju od 13. do 16. stoljeća u Europi (i poznate priče poput one o Robinu Hoodu), kada seljački stalež nije imao pravo glasa o pitanju poreza iako je snosio najveći dio tereta. S druge su strane postojali i povlašteni koji uopće nisu plaćali poreze ili su ih plaćali u manjoj količini (svećenici i plemstvo).

Nejednakost pred porezima i niz poreznih izuzeća i olakšica ruše načelo jednakosti i narušavaju porezni sustav. Prema Adamsu, jedan od najboljih poreznih sustava jest švicarski: on poštuje vrlo važno načelo oporezivanja – načelo suglasnosti prema kojemu narod u oporezivanju ima posljednju riječ. Nedostatak suglasnosti oko poreza doveo je do rata u Nizozemskoj u 16. stoljeću, i do Američkog rata za neovisnost.

Porezi su utjecali i na razvoj parlamentarizma. Ekonomska funkcija zakonodavstva pokazuje se između ostaloga u oporezivanju i prikupljanju novca za izvršnu vlast. Ali zakoni koji su uređivali oporezivanje, umjesto da štite porezne obveznike, često su dovodili do ugnjetavanja. Loši porezni zakoni i zakoni o poreznoj upravi, ako su učinkoviti u prikupljanju javnih prihoda, tvrdi Adams, vrlo se teško ukidaju. U prikupljanju poreza vlasti su se često znale služiti poreznom žandarmerijom, vojskom ili najamnicima koji su nametnute poreze prikupljali uporabom sile. Najistaknutiji je primjer gruba francuska porezna policija iz 17. stoljeća.

Obični građani rijetko su svjesni da pretjerano oporezivanje pogoduje razvoju mita, korupcije, utaje; ono ograničava slobodu, ugrožava poduzetništvo, rad, imovinu, marljivost, ulaganja i štednju te uzrokuje bijeg ljudi i kapitala u druge zemlje, ili u još gorem slučaju – rat.

Dobre lekcije iz povijesti dolaze nam iz razdoblja prosvjetiteljstva. Ono je obilježilo poštovanje poreznih načela jednakosti i oporezivanja uz suglasnost, te politički koncept razdvajanja moći na izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast, zastupničku demokraciju i ograničenu vlast. Također je pružilo model prema kojemu vlast mora biti ograničena, a to se može postići samo strogim nadzorom moći oporezivanja i potrošnje. Nužno je također ograničiti državnu birokraciju, jer u birokratskim sustavima država s pretežnim udjelom državnoga vlasništva vrlo često propada. Unatoč tome, Adams ističe da se »prosvjetiteljske ideje danas hvale, premda u stvarnosti ne postoje ni umjerene vlade ni umjereno oporezivanje«.

Povijest oporezivanja uči nas: prvo, da porezne stope trebaju biti umjerene; drugo, da svi moramo biti jednaki pred porezima; treće, da oporezivanje treba nadzirati, ali umjereno. Napokon, treba postojati sustav nagrada i kazni za porezne prekršitelje. Ključ umjerenog oporezivanja leži u zakonodavstvu, koje ne trebaju kreirati porezni stručnjaci, nego nove energične snage koje »neće znati razloge zašto se nešto ne bi moglo učiniti«. Jer kada država previše oporezuje, događaju se tri loše stvari: pobuna, emigracija zbog izbjegavanja poreza i porezna utaja.

Adamsova priča o porezima pokazuje kako se tijekom povijesti oporezivanje malo promijenilo. Ako želimo imati pametno oporezivanje, najbolji je put k tomu poštivanje načela jednakosti i oporezivanja uz suglasnost. »Povijest čini ljude mudrijima«, tvrdio je davno Francis Bacon. A jedna stara azijska poslovica kaže: »Visoki porezi ne omogućuju velika djela, to čine umjereni porezi«.