Anči Leburić ... et al. - Volonterstvo mladih kao bijeg u stvarnost

Volonterstvo mladih kao bijeg u stvarnost : akcijsko istraživanje

Empirijska studija autorica Anči Leburić, Ade Reić i Gorane Bandalović, pod naslovom Volonterstvo mladih kao bijeg u stvarnost: akcijsko istraživanje četvrta je istraživačka studija u sociološkoj biblioteci nakladnika i tiskara Redak iz Splita. Ta su djela nastala u okviru predmeta Sociološka istraži­vačka radionica, čija je nositeljica (ovdje i urednica) prof. dr. Anči Leburić. Njene suautorice u tim izdanjima su studentice ili asistentice sa Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu. Ovo je također jedna od uspješnih istraživačkih prezenta­cija primjene mješovite metodologije (mix methodology). Ključ­na metodološka posebnost studije jeste zapravo realizacija akcij­skog istraživanja, kao eminentno kvalitativnog tipa empirijskog istraživanja u sociologiji.
Raspravljajući o mladima u postmodernom društvu, autori­ce tematski lociraju svoju „akcijsku priču“ u prostore civilnoga društva u Hrvatskoj. Odnosno, konkretnije – volonterstvo u Splitu (Hrvatska) smješta se u kontekst evropskog aktivizma mladih.
U studiji se poprilično široko i detaljno eksplicira metodo­loški okvir planiranja i izvođenja akcijskoga istraživanja. Naro­čito je instruktivno što se istovremeno sve metodološke faze i is­traživački aspekti ilustriraju konkretnim empirijskim podacima, praćenjem istraživačkoga dizajna i to onakvoga, kakav se plani­rao i izveo u ovom projektu. U tom smislu, najoriginalnije su preporuke istraživačica prezentirane u studiji kao finalno pogla-vlje, u kojem se zapravo izlažu elementi interpretacijske faze akcijskoga istraživanja volonterstva mladih Splićana i Splićanki.
Autorice su radno definirale volontere kao mlade koji do-brovoljno odvajaju dio svoga slobodnoga vremena za pomoć drugima i pritom se i sami osjećaju dobro. To je ustvari oblik ra-da, koji još uvijek nije u Hrvatskoj pretjerano upražnjavan, niti razvijan. Zato ga one tretiraju kao rad koji je u svim svojim seg-mentima izuzetno pozitivan, pa stoga ukazuju na humanost i ko-risnost volonterskoga rada što je u krajnjoj liniji i opći cilj ove njihove studije.
Na koncu, autorice su zaključile da je volonterstvo tip po-željnog društvenog ponašanja mladih u Hrvatskoj. Mladi volon-terstvo vide kao jedan od segmenata (aktivnosti ili modaliteta) svjetlije društvene i perspektivnije svoje budućnosti. Tome nije razlog samo činjenica da volonterstvo nosi aureolu povijesnog optimizma. U okviru takve vizije mladi smještaju svoje percep-cije boljeg, razumnijeg i humanijeg društva. Takva vizija vodi skladnijim društvenim odnosima, kvalitetnijim interakcijama iz-među mladih i odraslih, te općenito pretpostavlja da će biti tole-rantniji i efikasniji odnos sviju prema onima koji su hendike­pirani, siromašni, na bilo koji način marginalizirani u društvu ili imaju ikakvih poteškoća.
Osnivanjem Obiteljskog centra Splitsko-dalmatinske župa­nije, kao savjetovališta, autorice uočavaju program Prijatelj, te ga određuju predmetom svoga akcijskoga istraživanja, počinju ga pratiti i u njemu sudjelovati. Istražuju formiranje volonterskih grupa mladih, njihovo regrutiranje, njihov radionički angažman i motivirajuće ponašanje u tom kontekstu, te tijek njihovoga ospo-sobljavanja za kontakt s djecom koja iskazuju raznorazne po-teškoće u svom individualnom razvoju.
Ključni istraživački nalaz svakako je prepoznavanje nekakvog novog socijabiliteta mladih (volontera) s kojima su istra­živačice bile u akcijskom kontaktu. To je uistinu novi, drugačiji i originalni tip društvenog mladenačkog ponašanja. On je interaktivan, nabijen pozitivnom energijom, obećavajući, integrirajući. Pretpostavljaju, stoga, da bi na temeljima volonterstva mladih bilo moguće te mlade homogenizirati kao relevantnu druš­tvenu grupu, ne samo u socijalnoj kontekstualizaciji, već možda i u nekakvoj drugoj – ekonomskoj, gospodarskoj, političkoj ili inima.
Ipak, s druge strane, autorice procjenjuju kako još uvijek hrvatsko društvo nije značajnije razvilo vlastite društvene impul-se za formiranje nekog posebnog, originalnog, novog životnog stila mladih. Dapače, svoju studiju su i naslovile kao volonterski „bijeg u stvarnost“, želeći naglasiti kako je ipak još uvijek riječ o „bijegu“, a ne o ležernoj mladenačkoj (volonterskoj) sceni na kojoj bi se mladi zabavljali, uživali i veselili. Ti mladi još uvijek ne osjećaju povratnu snagu vlastitog humanitarnog djelovanja.
Autorice preporučuju nužno i sustavno jačanje društvenih mehanizama kojima bi se volonterska korisnost efikasnije, kon­kretnije i manifestnije iskazivala u različitim kulturološkim i sličnim drugim formama u kojima žive, rade i djeluju odrasli. U takvoj društvenoj projekciji, predviđaju da bi volonterstvo mo-glo pripomoći u dokidanju ili afirmiranju dokidanja spolnih, et-ničkih i niza drugih različitosti i nepravdi. Volonterstvo stoga treba poticati u hrvatskom društvu, kojega još uvijek karakterizi­raju nesvjesnost većine o stvarnim vrijednostima rada, praktič-na nerazvijenost svijesti o potrebi da se neprestano, intenzivno i svakodnevno pomaže onima kojima je to potrebno, uz istovre-menu zaštitu prava djece, mladih i odraslih.
Nakon što se hrvatsko društvo reformira – socijalno, politički, obrazovno i vrijednosno – stvorit će se okružje iz kojega mladi neće bježati, već će ga stvarateljski neprestano transformirati. Temeljni društveni prostor u kojem se bude afirmiralo volonterstvo vjerojatno će onda zahtijevati i značajniji društveni angažman mladih.