Anči Leburić ... et al. - Hrvatski život uživo

Hrvatski život uživo : komparativno sociološko istraživanje 

Empirijska studija autorica Anči Leburić, Marine Štrk i Majde Čuvić, pod naslovom Hrvatski život uživo: komparativno sociološko istraživanje peta je istraživačka studija u sociološkoj biblioteci nakladnika i tiskara Redak iz Splita. Djelo je nastalo u okviru predmeta Sociološka istraživačka radionica, čija je nositeljica (ovdje i urednica) prof. dr. Anči Leburić. Njene su­autorice u ovom izdanju su studentice završne godine preddip­lomskog studija jednopredmetne sociologije (istraživačke orijen­tacije) na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu.
Predmet empirijskih istraživanja čiji se rezultati u ovoj stu­diji referiraju, bila je kvaliteta života građana i građanki Hrvatske. Mjerili su se stupnjevi građanskog zadovoljstva s različitim aspektima življenja. Autorice su nastojale u studiji analitički pratiti odnose i interakcije između mladih i odraslih koji su u oba istraživanja (2002. i 2006. godine) sudjelovali kao ispitanici.
Generalni zaključci sugeriraju kako hrvatski građani nisu zadovoljni svojim materijalnim stanjem i novčanom situacijom, koju svode na preživljavanje. Istovremeno, sva karijerna obilježja vrlo su konotirana, kao na primjer njihovo precipiranje o mogućnostima vlastitoga napredovanja u poslu. Dakle, nezado­voljni su svojim karijerama, općenito poslom kojim se bave i vlastitom obrazovanošću. Sebe doživljavaju kao prosječne građa­ne, te osrednjima (ni pretjerano lošima, niti pretjerano dobrima) dimenzioniraju većinu aspekata i elemenata kvalitete vlastitoga življenja.
Ono što građane zadovoljava i čini sretnima, uglavnom su interakcije s drugima, sa prijateljima, kao i druženje s njima i njihov društveni ugled.
Sebe osobno, naši ispitanici doživljavaju kao skupinu gra­đana koja je osrednje obrazovana; relativno poslovno sređena i uspješna; prosječnih nacionalnih primanja, koja su svakako nedovoljna i premala za kvalitetno življenje. Potječu iz neobra­zovanih obitelji, pa ima i nepismenih među njihovim roditeljima, kao i onih koji uopće nisu pohađali osnovnu školu. Prema rođenju i stanovanju uglavnom su urbanoga porijekla i statusa, te stambeno situirani. Ovo posljednje moglo bi se tretirati obe­čavajućim s apekta društvenoga razvoja srednjeg sloja u hrvatskom društvu, no riječ je o skupini koja sebe subjektivno doživljava kao siromašnu, te relativno nezadovoljnu društvenim aspektima življenja i u tom kontekstu – neperspektivnom.
Na početku trećega milenija, građani u najvećoj mjeri problematiziraju političke sukobe u zemlji. Istovremeno ih zab­rinjava raširena sveopća nestručnost ljudi na funkcijama, a naročito kaos u školstvu, zdravstvu i znanosti. Pravna država, pre­ma njihovim mišljenjima, tek je utopija. Iz svega toga nesumnjivo proizlazi kritička i negativna slika društvenoga razvoja.
Doduše, manje od trećine ispitanika ipak predviđa kako će život u skoroj budućnosti općenito u Hrvatskoj, biti kvalitetniji i bolji nego prije, početkom 2000-ih godina. No, smatraju nužnim suzbiti korupciju, mito, prijevare, političke veze i malverzacije, nerede, loš život - hitno i odlučno.
Konačno, (ne)zadovoljstvo vlastitim životom "na hrvatski način" uvjetovano je percepcijama (građana i građanki Hrvatske) kvalitete vlastitoga življenja. I bez obzira je li riječ o poslu, zanimanju, obrazovanosti ili o slobodnom vremenu, obiteljskim ili o društvenim odnosima, kritičnost je uvjetovana stvarnim i manifestnim životnim stanjima, odnosima ili procesima u koje su uključeni i čiji su stvarni sudionici.