Slavoj Žižek , Boris Gunjević - Bog na mukama obrati apokalipse

Michel de Gerteau je krajem sedamdesetih i početkom osam-desetih napisao nekoliko proročkih radova o svakodnevnim praksama, heterologijama i mističnoj gerili. Nas će zanimati njegovi uvidi o onome što je nazvao bijeda teologije. De Cer-teauove aluzije na Proudhona i Marxa ovdje nisu slučajne. Taj isusovac, šezdesetosmaš koji je doktorirao na demonologiji sedamnaestog stoljeća i Lacanov prijatelj, načinio je dijagnozu koja je dovela do bijede teologije. Francuz je bio uvjeren da je na djelu skupo plaćena izdaja teologije. De Certeau nas podsjeća da bijeda teologije započinje onda kada teologija u nedostatku vlastitog jezika i mjesta započinje posuđivati jezik, metodologiju i materijale iz religijskih znanosti. Teološka reciklaža diskursa kojeg otvaraju religijske znanosti vode u bijedu teologije. Ova bezopasna posudba i koketiranje s religijskim znanostima započinju mutaciju teologije. Takva izdaja teologije vodi njen diskurs u pripitomljenost, konformizam i neurasteniju. De Certeau nam želi pokazati da je odnos teologije i religijskih znanosti odnos pritajenog neprijateljstva prepun ljubavi i mržnje u isto vrijeme. Takav neobično diferencirani (love/hate) odnos postoji između moderne ljevice i kulturalnih studija. Ukoliko stvari okrenemo naopako, možemo ustvrditi sljedeće...