| Žanr | Stručna literatura - Znanje - Učenje - Društvo & društvene znanosti - Sociologija |
| Izdavač | Izvori |
| Prevoditelj | Vlasta Vizek Vidović |
| Vrsta uveza | Tvrdi |
| ISBN13 | 9789532033069 |
| ISBN10 | 9532033068 |
| Godina | 2008 |
| Broj stranica | 231 |
| Format | 21 cm |
| Obavijest |
10,01 knjiga nije dostupna Obavijesti me |
Znamo da je hebrejska Biblija (Stari zavjet) bila jedno od glavnih nadahnuća ne samo judaizma već i kršćanstva i islama, te da je značajno utjecala na kulturni razvoj. Je li ona danas nešto više od povijesne ostavštine prema kojoj se iskazuje dužno poštovanje samo zato što je izvorište triju velikih zapadnih religija? Ili, možda, još uvijek ima što reći čovjeku današnjice?
Teško je vjerovati da bi u tom smislu hebrejska Biblija još mogla biti relevantna. Stari zavjet (uključujući i Apokrife) predstavlja zbirku tekstova mnogih autora, napisanih kroz razdoblje dulje od jednog tisućljeća (od oko 1200. do 100. p. n. e.). On sadrži hebrejske kronike, zakonske propise, povijesne prikaze, pjesme, proročke govore. Te su knjige napisane u maloj zemlji na razmeđu Afrike i Azije, za ljude koji su živjeli u društvu koje niti kulturno niti socijalno nema sličnosti s našim.
U ovoj knjizi Erich Fromm raščlanjuje hebrejsku Bibliju polazeći od radikalnog humanizma: cilj je svakog čovjeka potpuna nezavisnost, a to pretpostavlja skidanje koprene fikcije i iluzije na putu prema punoj svijesti o stvarnosti. No tijekom cijele povijesti sila je bila ta koja je, izazivajući strah u njemu, čovjeka učinila sklonim zamjeni stvarnosti fikcijom, a istine iluzijama. Sila je čovjeka učinila nesposobnim za nezavisnost i tako iskrivila njegov um i osjećaje.