Milan Bijelić - Jugoslavensko samoupravljanje : (zablude o konstituciji sustava)

Od nastanka druge Jugoslavije (1943.-1945.) pa i nakon uvođenja samoupravljanja (1950.) politika je imala svemoćnu poziciju odnosno presuadan utjecaj na svekoliki društveni život i ekonomiju po obrascu Op-Ps-Np umjesto Ps-Np-Op čime je ugroženo progfresivno kretanje društva. Inagurator (Tito, SKJ) je takvim sustavom želio snažiti vlast radničke klase i njene avangarde. Tako je postao i grobar svoga sustava. Pokazalo se kako nema plemenitosti i humanizma bez postupnog oslobađanja čovjeka od iscrpljujućeg rada. Udaljavanjem od prakse staljinizma zanemarena su saznanja marksizma i iskustvo Švedske što ima i svoju povijesnu težinu, utoliko više što se okruženje grčevito naprezalo postići svestrane inovacije: veću, funkcionalniju i jeftiniju proizvodnju. Iako takav kakav jeste u svojoj biti (izvan vremena) sustav nije posve sputavao ovdašnjeg čovjeka, te je ovaj posredstvom samoodricanja i razvijanjem proizvodnje već nakon tridesetak godina zemlju uveo u krug srednje razvijenih, pa to ukazuje da bi i racionalnost bila potpunija da je sustav na to upućivao ponajprije gospodarske subjekte.