Martin Planinić - Između dva Lazara

Tko je, dakle, pročitao i moju knjigu „Između dva Lazara“ i „Čitanku“, lako će ustanoviti da sam ja, Hrvat desetotravanjske tradicije, gledao na naše prošle događaje bliske nam povijesti, okom 10. travnja 1941. i okom 15. svibnja 1945. Tko tim očima bude gledao, lako će me razumjeti, a još lakše kritizirati, pokazujući mi pogrješke od kojih ni jedno napisano djelo nije izuzeto, pa ni ovo moje jer je djelo ograničena i nesavršena čovjeka.

I na kraju moj krik bez uzmaka: Dokle ćemo sami sebi pripisivati četnička i partizanska (zlo)djela?! Dokle će i novovjeki četnici uživati partizanske povlastice u Republici Hrvatskoj?! Jer, nisu nagrađeni Srbi koji su rame uz rame sa svojom braćom Hrvatima ginuli za svoju domovinu Hrvatsku, nego samo oni koji su bili ili protiv njezina nastanka ili oni što su s oružjem u ruci ustali protiv nje.

Boli me, ali ne toliko što drugi lažu na nas. Jer, moraju lagati ili svoj zločin priznati i plačući od nas oprost tražiti, nego što šutimo na laži o nama i što na se lažemo, kako bismo se svidjeli zlikovcima koji nam državu srušiše te njezinu razoružanu vojsku i nezaštićene civile «Od Vardara pa do Triglava» okrutno poubijaše i svoje zločine na nas natovariše. Kornjača nosi svoj oklop. A mi, jadni Hrvati? Nosimo tuđi. Do kada? I dokle?!?