| Žanr | Stručna literatura - Znanje - Učenje - Društvene znanosti |
| Izdavač | Redak |
| Prevoditelj | - |
| Vrsta uveza | Meki |
| ISBN13 | 9789537595289 |
| ISBN10 | 9537595285 |
| Godina | 2010 |
| Broj stranica | 252 |
| Format | 21 cm |
| Obavijest | knjiga nije dostupna Obavijesti me |
Strukturalne i institucionalne promjene suvremenoga društva izazov su suvremenoj sociologiji i postojećim kategorijama s obzirom na njihovu neadekvatnost u objašnjavanju dosad nepoznatih društvenih tendencija, situacija i trendova. Postmodernističke teme otvaraju neka važna pitanja, koja se nalaze u središtu teorijskih i metodoloških rasprava. Postmodernizam dovodi u pitanje „stare“ teorije i tradicionalne procedure sociologije tako što napušta potragu za velikim istinama, usmjerujući se prema razumijevanju kompleksnosti društvene stvarnosti, demistificira ortodoksnu tradiciju objektivnosti u korist povećane svjesnosti vrijednosti, značenja i interpretacija, te dovodi u pitanje ulogu sociologa.
Aktualne relevantne spoznaje upućuju na potrebu temeljne analize promjena tradicionalnih teorijskih i metodoloških koncepata, koje su pod utjecajem postmodernističkih ideja. Stoga se u tekstu utjecaj postmodernističkih koncepcija razmatra u odnosu na suvremenu istraživačku metodologiju. Naime, postaje očito da se principi postmodernoga istraživanja u radovima pojedinih autora odlučno pomiču u mainstream sociologije, izazivajući i postajući dio njihove prihvaćene sociološke (teorijske i istraživačke) prakse.
Očito je da se sociolozi u novije vrijeme bave širokim rasponom pitanja i problema suvremenoga društva, koje nosi postmoderne značajke kompleksnosti, neodređenosti, različitosti i jedinstvenosti. Suvremena sociologija bi u perspektivi nečega što tek dolazi ponovno iskazala svoje kreativne i refleksivne napore u promišljanjima društvenih fenomena, a sociološka istraživanja u pokušajima predstavljanja suvremene društvene prakse, događajnosti, iznenadnosti, brzine, neutemeljenosti suvremenoga društva, koji mogu biti nazvani postmodernizmom. Na taj način pronalazimo opravdanost „priče“ o postmodernizmu i neuspjehu moderne sociologije da pruži objašnjenja za fenomene (brzina promjena, nove situacije, trendovi...) tekućega postmodernoga društva.
Postmodernizam u konačnici otvara sociološku teoriju čitavom nizu teorijskih i metodoloških pitanja, koje je u istraživačkim okvirima postmoderne metodološke paradigme moguće adekvatnije artikulirati. Stoga su opravdana naša očekivanja kako će uz postojeće kritike konvencionalnih istraživačkih pristupa istraživači u svojim sociološkim projektima i studijama implementirati principe postmodernoga istraživanja.