Mirko Štifanić - Kultura umiranja, smrti i žalovanja

Već sama naslovnica knjige – na crnoj podlozi zlatna slova i gorući lumin (autor Draženko Linić) pokazuje da se radi o sumornom sadržaju, o problemu s kojim smo se susreli ili ćemo se sresti, o neminovnosti koja čeka svakog čovjeka, o smrti – kao završetku putovanja na ovome svijetu.
Koristeći se izborom literature o životu i (naročito) smrti te vlastitim iskustvom i promišljanjem, prof. dr. sc. Mirko Štifanić darovao nam je knjigu koja nam može pomoći da lakše (s manje boli) prebrodimo teške trenutke odlaska bliske ili drage nam osobe te da se s manje duševnih trauma pomirimo i s utrnućem naše vlastite životne svijeće.
Kao rijetko koja knjiga, Kultura umiranja, smrti i žalovanja traži pri čitanju naš duboki angažman, nuka nas da se zamislimo i nad našim bitkom i bićem, potiče nas da prihvatimo činjenicu da se smrt ne događa samo drugima, već i nama.
Čitatelj će u ovoj povećoj knjizi (368 stranica) saznati o fenomenu smrti kroz povijest čovječanstva, kroz misli filozofa, književnika i poznatih osoba, ali i pomoću zakonske regulative te putem običajnih i realnih odnosa i pristupa u našem suvremenom društvu.
U posljednjim desetljećima stubokom su izmijenjene društvene vrijednosti (u svijetu i u nas), a promijenjen je i odnos prema smrti. Kako i sam naslov Štifanićeve knjige ističe, umiranje, smrt i žalovanje trebali bi biti oplemenjeni atribucijom kultura, a mi bismo dodali i dostojanstvom.
„Razmišljanje o smrti najbolje će sačuvati u nama ustrajnost u čestitu radu“ – napisao je naš velikan Marko Marulić (1506.). Ta Marulićeva misao potiče nas na zaključak da suvremeni čovjek sve manje misli o vlastitoj smrti pa je stoga i sve manje čestitosti u radu. A knjiga prof. dr. sc. Mirka Štifanića potiče nas da, makar i za trenutak, izađemo iz žrvnja života koji nas nemilosrdno melje ili siđemo s beskonačne trake svakodnevice koja se pokreće sve brže i brže, i okrenemo se svome bitku i konačnom kraju koji sve nas bezuvjetno čeka.
Knjiga Kultura umiranja, smrti i žalovanja pruža nam bezbroj prilika (poticajnih misli i korisnih saznanja) da smrt doživimo kao neminovnost, da i u odlasku bez povratka budemo dostojanstveni i mirni. Ponekad je lakše onima koji umiru nego onima koji poslije njih ostaju. A psihoterapija je potrebna i jednima i drugima. Tko posjeti neki hospicij, zorno će se uvjeriti koliko je bolan rastanak s dragom ili bliskom osobom ili približavanje vlastitom kraju života.
Dakako, smrt nije samo individualni fenomen, ona je i društveni problem, ma koliko god naša jedinka bila za društvenu cjelinu malena i neznatna. I o tomu u svojoj knjizi progovara prof. dr. sc. Mirko Štifanić.
Razumljivo, u ovom kraćem osvrtu knjigu Kultura umiranja, smrti i žalovanja nije moguće prepričati, ali se mogu navesti poglavlja u njoj koja će predočiti sadržaj koji se u njima krije: Značenje života i smrti, Obitelj i smrt, Kultura, bol i umiranje, Kulturološki aspekti starenja i obolijevanja, Društveni uzroci umiranja i smrti, Suočavanje sa