Anči Leburić ... et al. - Jezična stvarnost medija

Jezična stvarnost medija : rezultati sociološkog istraživanja 

Studija pod naslovom Jezična stvarnost medija: rezultati sociološkog istraživanja objavljuje se kao 14. knjiga u Biblioteci Istraživačke studije, splitskog izdavača Redak iz Splita, autorica Anči Leburić, Marije Lončar, Zorane Šuljug Vučica i Gorane Bandalović.
Ova empirijska studija rezultat je radio¬ničkoga tipa istraživačke nastave, koja se okvirno izvodila na izbornom modulu, a bila je orijentirana na individualan rad sa studentima/-cama, pod mentorstvom prof. dr. Anči Leburić. Riječ je o metodološkim kolegijima na sveučilišnom studiju sociologije, na Filozofskom fakultetu u Splitu, koji je koncipiran kao studij istraživačke i metodološke orijentacije.
Bitno obilježje studija je afirmiranje istraživačkog rada među studentima, koji je isključivo terenski i zamišljen je kao svojevrsna interaktivna istraživačka vježbaonica. Upravo ova studija rezultat je izvođenja toga modula koji se sastojao od četiri metodološka predmeta, a bio je realiziran u akademskoj godini 2006./2007.
Predmetno se studija koncentrira na istraživanje jezika u medijima. U njemu su primijenjene tri istraživačke metode: promatranje, anketa i analiza sadržaja. Originalnost studije očituje se u cjelovitom prikazivanju većine istraživačkih rezultata, o kojima se tematski izvještava po poglavljima, tj. ovisno o sadržajima koje ilustriraju dobijeni empirijski podaci.
Nastojeći izbjeći takve tradicionalne mehanizme istraži-vačkog izvještavanja, ovdje se u studiji koncentriraju tekstovi autorica ovisno o ključnoj istraživanoj tematici. Zato se istovre-meno kompariraju, ilustriraju i objašnjavaju određeni sadržaji empirijskih rezultata bez obzira o kojoj je istraživačkoj metodi ili metodološkoj proceduri bila riječ.
Opsežna empirijska građa (na skoro 80-ak stranica), koja se u studiji servira u prilozima, uz objavljenu metodološku arhi¬vu, vjerojatno predstavlja posebno vrijedan dokument analitič¬koga pristupa u ovom složenom empirijskom zahvatu. To bi, osim toga, moglo predstavljati skroman doprinos metodološke katedre splitskoga studija sociologije nekim budućim procesima bogaćenja, te izučavanja empirijskoga korpusa spoznaja, materi¬jala i pristupa u nekim posebnim sociologijama, kao što su socio¬logija jezika, sociolingvistika, sociologija medija, socijalna ko¬munikacija i dr.
Također je značajno nastojanje autorica da objedine što cjelovitije i sistematičnije brojne metodološke, istraživačke i analitičke dimenzije.
One su zapravo projektom empirijski istra¬žile određeni društveni trenutak kroz prizmu jezične stvarnosti koja je tvorila medijsko okružje u Splitu.
Polaznom tezom jezik su odredile kao temeljno sredstvo pomoću kojega se odvija društveni život. On izražava kulturalnu stvarnost, kroz koju pojedinci i razne društvene grupe izražavaju vlastita iskustva i pomoću njih stvaraju jezik.
Mediji daju značenja jeziku, a te medijske prostore ljudi samostalno odabiru da bi komunicirali s drugima. Cilj ovoga ist-raživanja bio je pridonjeti adekvatnijem razumijevanju jezičnih specifičnosti medija i sintagme „medijskog diskursa“. U projektu su definirani i društveni konteksti unutar kojih se komunikacija putem medija odvijala, a predvidjeli su se i mogući budući društ-veni utjecaji na jezik unutar hrvatskog medijskog prostora, s obzi-rom na razvoj novih tehnologija.
Autorice su analizirale što se događa u pojedinim medijima (tiskanim i elektroničkim), s obzirom na upotrebu jezi¬ka, kao i s obzirom na društvenu kontekstualizaciju te medijske upotrebe. Primijenjene su višestruke istraživačke metode: promat-ranje elektroničkih medija, anketa kombinirana sa strukturiranim intervjuom i analiza sadržaja novina.
Na kraju zaključuju da se javni medijski prostor često pretvarao u nekakvu suprotstavljenu dimenziju društvenosti, koja je bila naročito neugodna, drska, korumpirana, lažna, agresivna i puna nasilja, bezobrazluka, vrijeđanja i omalovažavanja slabijih, nemoćnih i socijalno ovisnih.
Jedan od najupečatljivijih nalaza iz sociologijskoga rakursa vjerojatno je tvrdnja da se i u medijskim prostorima vrlo potentno oslikava vrijednosni rasap u društvu, te svojevrstan kaos. Prema tome, ono što autorice procjenjuju simptomatičnim za generalno sagledavanje jezične stvarnosti u medijima, svakako su njihove empirijske generalizacije o negativnim medijskim utjecajima. U studiji se konstatira kako se takvi učinci oslikavaju u onom novinskom djelovanju koje promiče politizaciju i tako posredno stvara predrasude i oblikuje raličite vrste stereotipa. Tu se upliću još i razne disproporcije u specifičnostima lokalizama u gledanosti / slušanosti / čitanosti medija i to, opet primarno, u jezičnom diskursu.
Zapravo, pozitivni učinci starih medija pokazuju se relativnima, dok utjecaji novih medija postaju značajniji, ali ne pretjerano. No, jezik u medijima sigurno je fenomen koji se razvija i neprestano bogati i usavršava, pa kao takav izaziva i vjerojatno će i dalje izazivati pažnju ne samo onih koji se u tim medijskim prostorima budu pronalazili, međusobno komunicirali ili se budu samo osobno informirali, već i naročitu pažnju istraživača i sociologa.