Luce Irigaray - Ja, ti, mi : za kulturu razlike

Knjiga koju upravo čitate najjednostavniji je mogući uvod u djelo Luce Irigaray. Popratna bilješka može tek sažeti neke točke, dati neke dodatne informacije o djelima. Nešto o njezinu životu: poznato je da je nakon objavljivanja knjige Speculum (1974) izgubila mjesto na odsjeku za psihoanalizu sveučilišta Paris-Vincennes, da je bila povezana s političkim skupinama, primjerice talijanskim ljevičarkama, da je održala niz predavanja i objavila niz knjiga prevedenih i na engleski i njemački (ta djela se često spominju u knjizi koja je pred vama). Luce Irigaray doista je poznata po uspješnom izbjegavanju autobiografijske zamke, iskrivljene recepcije koja se kod Simone de Beauvoir, kod Julije Kristeve i mnogih drugih hrani okolnostima života. Nije, dakako, mogla izbjeći iskrivljenu recepciju koja proizlazi iz njezina mjesta unutar feminizma: riječi koja nerazdvojivo povezuje aktivizam i teorijsku spoznaju. Luce Irigaray najčešće daje ime za radikalnu poziciju: za odvojenost, za različitost, za esencijalizam, čak za biologijski determinizam. No krilatica poput rečenice "pisati tijelo", ponavljana izvan konteksta ne znači mnogo. Svakako mnogo manje od cjeline njezina istraživanja o spolu i jeziku koja pokazuju kako muškarci mnogo češće zauzimaju subjektnu poziciju u jeziku, da ni prvo lice jednine kod žena nije nužno vezano za ženski identitet, da postoje poteškoće u samoreprezentaciji ali i mnogo veće obaziranje na kontekst izricanja i tomu slično...