Mirko Veić - Stare sorte jabuka

Autor u Predgovoru ističe, između ostalog: «.... cilj ove tiskovine, koja je pisana za sve generacije pučkim, jednostavnim govorom i koja ne pripada stručnoj literaturi, je provesti čitatelja kroz prirodni svijet ekološkog okruženja».
Upravo je u tome izrečeno sve o knjizi, ali vrlo skromno. Knjiga zaista ne obrađuje samo jabuke, već i detalje biljnog i životinjskog svijeta, ali i čovjekovih običaja-tradiciju i kulturu, te savjetuje i uvodi nas u povijest i genezu širenja ploda – jabuke, kažu, kraljice voća. Kratko, sadržajno i jasno. Potiče na razmišljanja i zaključke. Jedinstvena je i baš mi je drago da je iz naše «Zlatne doline». Evo ga još jedan «PEČAT» našeg prostora!!! a bez glamuroznih i razvikanih projekata.
Knjiga je izvrsna materijal i baza za ostale stručne i znanstvene aktivnosti na zaštiti i širenju starih sorata jabuka i ostalog voća na području naše županije, Hrvatske, Europe i svijeta.
U njoj Veić opisuje 80-tak starih sorata i bilježi ih slikom. Opet, jednostavno i vrlo shvatljivo. Kada čitate, gotovo da, uz fotografiju, osjetite mirise i okuse opisanih jabuka. Način na koji nam autor prenosi svoje misli jednostavno čovjek treba imati u sebi, ali ih mora znati i predočiti. Uvjeren sam da Veiću to nije bilo teško, jer on to živi.
Za kraj bih istakao završnu misao autora i citirao ga: «Sve više ljudi želi ispraviti pogreške koje su učinjene u utrci za novim i boljim. Zauvijek su nestale mnoge stare i zdrave sorte voća, a zamijenile su ih nove, sumnjivih i po ljudsko zdravlje upitnih kvaliteta. Nastojanje da se pogreške barem djelomično isprave je sve prisutnije i za svaku pohvalu je da na našim drevnim slavonskim prostorima vidimo povratak već gotovo nestalih dragocjenosti. Nadamo se da će i voće ponovo krasiti slavonski krajobraz koji je plantažnim načinom uzgoja potpuno nestao.»
Kako i sam autor naziva jedno od svojih poglavlja u knjizi uskliknut ću na kraju «KAKO SE NE BI ZABORAVILO»!!! preporučit ću svim prijateljima jabuka i voća, ali i prirode i života u cjelini, pročitajte čime nas je to Mirko Veić poslužio.