Ivica Šodan - U ime oca

Kontekst ovakvog pisanja, što je i svojevrsni novitet u domaćoj prozi, autorova je zaljubljenost u psychedelic rock, glazbeni pravac iz 1960-ih kroz čiju vizuru – "utopijski stav pozitivnog otklona izazvanog halucinogenima" i "psihodeličnu muziku koja je donosila prividan osjećaj ljubavi, mira i harmonije" – promatra okolinu, vrijeme i prostor u kojemu živi, s naglaskom nanerazumljive, bizarne, pomalo kafkijanske ili matoševske, dimenzije psihološkog i društvenog. Pisanje je autoru i svojevrsna "terapija", intimno bitan čin prepun simbola koji nose biografski bitna značenja pa mu se tako kreativni rad generalno može uspješno smjestiti pod kodni naziv u naslovu ove knjige, U ime oca. Sedam priča u knjizi obrade su tema obiteljskog, ratnog, međuljudskog okvira ili predznaka, s potenciranim bizarnim, (pre)naglašene u nadrealnom i povremeno krajnje alegorične, s glavnom idejom ocrtavanja zbilje onakvom kakva ona doista jest – ponekad nerazumljiva, omeđena borbama s autoritetima i silama koje izvanjski utječu na živote ljudi s često fatalnim posljedicama – a zbog zajedničkog nazivnika mogu se čitati i kao, kaže autor, "poglavlja neobičnog romana".