Željko Rohatinski - Persona non grata

Persona non grata
Žanr Publicistika - Politika - Popularna znanost
Izdavač Naklada Ljevak
Prevoditelj -
Vrsta uveza Tvrdi
ISBN13 9789533553214
ISBN10 9533553219
Godina 2019
Broj stranica 101
Format 24 cm
Prodajna cijena (Odlično stanje) 83,85 Kn Kupi

O sebi: U mladosti sam bio tih i povučen, nisam mnogo izlazio ni trčao za curama. Moj svijet bile su knjige, posebno povijesne. Bavio sam se sportom, igrao šah i slušao ploče – prije svega rock. Mnogi su mislili da je to zbog kompleksa uzrokovanog mucanjem. Možda je u početku i bilo tako. Kasnije sam se prestao opterećivati time. Jednostavno – bio sam takav. O poslu: Pratili su me atributi kejnesijanac, monetarist, suverenist... Bilo je i drugačijih, ovisno o autoru, trenutku ili ciljevima. Nikad se nisam smatrao ničim od toga. Nastojao sam gledati što se stvarno zbiva i misliti svojom glavom. S takvim pristupom nije jednostavno naći istomišljenike niti je ugodno. Za svoje se poglede trebate izboriti čvrstim argumentima, gubeći prijatelje, a ponekad stvarajući i neprijatelje. O politici: Ekonomski argumenti, pa čak ni „gola statistika“, nemaju veće značenje u svijetu politike. U takvim uvjetima alternativa je držati se struke ili se prilagoditi politici. Nisam s tim u vezi imao nikakvih dvojbi i to je imalo svoju cijenu. Naplata je jednom morala doći. O nekim kritikama: Moji stavovi o recentnim ekonomskim zbivanjima i uvjerenje da naš problem nije nedostatak znanja, već nedostatak hrabrosti da se djeluje nisu bili dobro primljeni od uobičajenih oponenata iz politike, poslovnog sektora i struke. Proglasili su me intervencionistom, antiglobalistom, populistom… Za takve sam uvijek bio i ostao persona non grata. Netko tko im, pozivajući se na opće dobro, otežava unosne poslove i relativizira njihove uspješne karijere. O ekonomskoj strategiji (1992.): Studija je „pala u zaborav“, jer se već u prvom koraku – privatizaciji – pokazala suprotna interesima političkih struktura. O krizi u Riječkoj banci: Među bankama s kojima je Riječka banka obavljala arbitražne poslove i koji su, na njezin račun, ostvarivali dobit iz tih poslova, bio je i sam BLB. Zar zaista nisu ništa znali? O staroj deviznoj štednji: Čvrst stav HNB-a bio je da NLB ne može dobiti dozvolu za poslovanje u Hrvatskoj dok se ne riješi pitanje stare devizne štednje u Ljubljanskoj banci. Nažalost, pravno rješenje u korist štediša doneseno je tek 2014. presudom Europskog suda za ljudska prava. Zadovoljština za one koji su još bili živi. O pritiscima na HNB: Pritisaka na HNB bilo je mnogo. Stvarnih i insceniranih. Zašto ovih drugih? Zato što je mnogima postalo jasno kolika je zapravo moć koncentrirana u neovisnoj središnjoj banci. Time je i funkcija guvernera postajala vrlo „atraktivna“. O kupnji Hypo banke od strane BLB-a: Neki su smatrali da ulogu BLB-a u slučaju Riječke banke treba ostaviti u prošlosti, dok je meni najviše smetao arogantan stil BLB-ova nastupa. Zajedno s neinstitucionalnim djelovanjem političara, izgledalo je da nas tretiraju kao koloniju. O kraju drugog guvernerskog mandata: Vujčić me je upozorio da se obavezno javim Milanoviću vezano za moj istup u Opatiji. Nisam to učinio, braneći pravo na javno iznošenje stručnog mišljenja. Nekoliko dana poslije, zazvonio je telefon. Premijer. Račun mojih višegodišnje loših odnosa s politikom i političarima konačno je stigao na naplatu.